milost https://blog.dnevnik.hr/milost

srijeda, 22.05.2013.

Vrtnja


Zemlja se okreće. Ta me činjenica, otkad sam doznao za nju, ne prestaje radovati. Ima u tome okretanju nešto veselo, gotovo glupavo. Dakako, okretanje niti vidim niti osjećam, ne mogu ga neposredno ni na kakav način registrirati. Ali za radovanje mi je dovoljna i sama misao, sama spoznaja o vrtnji. Kod djece kada o tome uče, a i kod odraslih, osobito jednostavnijih, to izaziva lagani unutrašnji smijeh. Ima u tome, kažem, nešto veselo. Vi spavate, ona se okreće; vi se budite, ona se okreće; vi mislite, razgovarate, radite ih ne radite, ona se ne prestaje okretati. Bez obzira na tužne ili nekakve drugačije događaje bilo gdje i bilo kada, u blizini čovjeka i bez ikakve veze s njim. Okreće se sa svim onim što je na njoj. I sve se (od slona do mrava, od planine do igle) okreće kao da to nije ništa, bez ikakve muke i napora. U ovih nekoliko desetljeća, kad god bih se toga sjetio ili bi me netko nenamjerno upozorio, u sebi bih rekao: Okreći se, okreći, dobra moja! Samo ti nastavi i ustraj na radost svemu čime si se okitila. U tvojoj ludosti i samoinicijativnom entuzijazmu, s tobom sam; ne onako kako je to suncokret koji je tvojoj putanji veoma blizu i blago je oponaša, ali svakako slično. Nekada kad me obuhvati umor pomislim kako sam možda izašao iz putanje, brzine, te da mi se od svega što me okružuje treba okrenuti i, bez ikakva vlasništva u glavi i rukama, ući u to što »pokreće sunce i druge zvijezde«.


Danijel Dragojević

ponedjeljak, 08.04.2013.

Svaki čovjek koji ne želi doživjeti raznježenost srca mora na kraju doživjeti slabljenje razuma.

G. K. Chesterton

nedjelja, 24.02.2013.

- Otići ću jednom.
- Kuda?
- Ma kuda.
- Kada?
- Nikada.
Čim đavo preciznosti došapne vrlo odredjena pitanja, maštanje prestaje. Ostaje tuga. Ostaje život oko nas.

Meša Selimović - Ostrvo

nedjelja, 16.12.2012.

Zvijezda da mi je biti


Zvijezda da mi je biti,
i živjeti kao zvijezda
negdje visoko, visoko.
Pa da netko za mene
brojeći zvijezde kaže:
Ono je moja zvijezda.
Zvijezda da mi je biti.

Josip Pupačić

utorak, 25.09.2012.

UHVATI U LETU ONIH 2999

Draga moja, imam mnogo zahtjeva. Molim te:
1. ne budi melankolična,
2. vodi računa o svom zdravlju i čuvaj se proljetnog povjetarca,
3. ne izlazi vani i ne šetaj sama – najbolje bi bilo da uopće ne ideš u šetnju,
4. budi potpuno sigurna u moju ljubav. Do sada nisam napisao ni jedno jedino pismo, a da nisam stavio tvoj portret ispred sebe.
5. i na kraju te preklinjem pošal
ji mi još detalja u tvojim pismima.
6. Molim te vodi računa o tvojoj časti i o mojoj, ali isto tako uzmi u obzir i to kako izgledaš.
Ne ljuti se na mene što tražim ovo od tebe. Voli me čak i više nego što cijenim našu čast.
Madam Lotbeg oprala je moju noćnu kapicu i mašnu, ali volio bih da ih možeš vidjeti!
Blagi bože! Stalno joj govorim: “Dopustite mi da vam pokažem kako moja Konstanca to radi!”, ali nije bilo koristi.
Oduševljen sam što imaš apetita – ali ko god mnogo jede, mora mnogo i da kaki – ne, mnogo da šeta, htio sam kazati.
Ali ne bih volio da ideš u duge šetnje bez mene. Adieu – ljubavi moja – jedina moja.
Uhvati u letu onih 2999 malih poljubaca od mene koji lebde okolo, i čekaju nekog da ih uhvati.
Slušaj, želim ti šapnuti nešto na uho – i ti meni na moje – da sada otvaramo i zatvaramo usta – ponovo – i opet i
opet – i na kraju kažemo: “Sve je to Plumpi-Štrumpi”.

6. jun. 1791 god.
Zauvijek tvoj
Mozart

petak, 17.08.2012.

za Uru

fotka snimljena u selu Konstatinovo 1909/10., Jesenjin u zadnjem redu

Ura - znam da ćeš ti vidjeti svu tragikomediju ove genijalne fotke. Mene je dobro nasmijala i dirnula.

petak, 01.06.2012.

Ne ruši sve mostove

Ne ruši sve mostove možda ćeš se vratiti,
nisi ptica ni leptir obalom što leti,
kada nema mostova uzalud je čeznuti,
uzalud je shvatiti, uzalud je htjeti.

Ne ruši sve mostove, možda ćeš se vratiti.
Ostavi bar jedan most između srca i mene,
u samoći je lakše neshvaćeno svatiti
mogle bi te nazad nagnati uspomene.

Ivo Andrić

nedjelja, 20.05.2012.

Mi smo se sreli na zvijezdi što se zove Zemlja. Naš put kroz vrijeme u ovaj čas (čas svijetli kao cilj) stoji za nama dalek, gotovo beskrajan, da smo već zaboravili naš početak odakle smo pošli.
Sada stoji ruka u ruci, pogled u pogledu. Kroz naše ruke, i kroz naše poglede zagrlile su se naše duše.
O kad se opet rastanemo i pođemo na naše tamne putove kroz beskraj, na kojoj ćemo se opet sresti zvijezdi?
I hoće li pri novom susretu opet naše duše zadrhtati u tamnom sjećanju da bijasmo nekada ljudi koji su se ljubili na nekoj zvijezdi što se zove Zemlja?

Antun Branko Šimić (Drinovci kod Gruda, 18. studenog 1898. - Zagreb, 2. svibnja 1925.) je pjesnik, esejist, kritičar i prevoditelj

subota, 19.05.2012.

ZLATNI ORAO

Neki je čovjek našao jaje od orla i stavio ga pod kvočku. S pilićima se izlegao orlić koji je rastao poput pileta. Kvocao je i kokodakao; čeprkao je po zemlji tražeći crve; mahao je krilima i uspio je preletjeti nekoliko metara zrakom.
Godine su prošle. Jednog dana, orao, koji je u međuvremenu ostario, ugledao je iznad sebe veličanstvenu pticu u zraku. Kraljevskim dostojanstvom kružila je nebom gotovo i ne mašući krilima.
Začaran onim što vidi, upitao je: "Tko je to?"
"To je kralj ptica, orao". reče susjeda. "On pripada nebu, a mi pripadamo zemlji - mi smo kokoši."
I tako je orao živio i uginuo kao kokoš jer je mislio da je i on kokoš.

Anthony de Mello

nedjelja, 13.05.2012.

"Svi koji nas ne mogu stići, uvijek kažu da smo - zalutali".

(Marie von Ebner-Eschenbach)

<	svibanj, 2013
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30	31

Svibanj 2013 (1)
Travanj 2013 (1)
Veljača 2013 (1)
Prosinac 2012 (1)
Rujan 2012 (1)
Kolovoz 2012 (1)
Lipanj 2012 (1)
Svibanj 2012 (4)
Ožujak 2012 (1)
Veljača 2012 (2)
Siječanj 2012 (3)
Prosinac 2011 (2)
Studeni 2011 (2)
Listopad 2011 (3)
Rujan 2011 (4)
Kolovoz 2011 (3)

"Ja sam živi kruh koji je sišao s neba." (Iv 6, 51)

Hvalospjev ljubavi

Kad bih sve jezike ljudske govorio,
i anđeoske,
a ljubavi ne bih imao,
bio bih mjed što ječi
ili cimbal što zveči.
Kad bih imao dar prorokovanja
i znao sva otajstva
i sve spoznaje,
i kad bih imao svu vjeru
da bih i gore premještao,
a ljubavi ne bih imao - ništa sam!
I kad bih razdao sav svoj imetak
i kada bih predao tijelo svoje da se sažeže,
a ljubavi ne bih imao
- ništa mi ne bi koristilo.

Ljubav je velikodušna,
dobrostiva je ljubav,
ne zavidi,
ljubav se ne hvasta,
ne nadima se;
nije nepristojna,
ne traži svoje,
nije razdražljiva,
ne pamti zlo;
ne raduje se nepravdi,
a raduje se istini;
sve pokriva, sve vjeruje,
svemu se nada, sve podnosi,
ljubav nikad ne prestaje.

Sada spoznajem djelomično,
a sada ću spoznati savršeno,
kao što sam i spoznat!
A sada ostaju vjera, nada i ljubav
- to troje -
ali najveća je među njima ljubav.

...Korinčanima iz Svetog pisma

Glas iz pustinje - Zoran Vukman

najdraži

Antun Matošević duhovna poezija
apokalipsa-danas
Emino srce
partiture sna
Boljun
Neris
s druge strane
zamak duše
duhovna obnova
san-sna-snu
tesa
blijedoplavi ženski rukopis
ura
odvikavanje
mama posebnog djeteta
Sunčicaa. :)
Uphere In My Tree
Lovela

preuzimanja (downloads)

Ivan Golub - Milost.pdf

Free Counter | Diseño Web