četvrtak, 11.12.2008.
Jednom i čudom
Svijet misli da je umrlo ono što je prošlo.
Kad nas okupi k stolu, da je sve pod krovom. Da je svejedno kasno za sve što pate teže nego što je Bogu drago.
Ognjen i svevid, i malovjeran, svijet žudi ljepša sjećanja. I sve bi sebi izmislio, osim Božje milosti.
Samo da, jednom i čudom, sakrije sramotu nebrige. Bar ovu sretnu noć, dok se bez stida pred njim obnažuju zvijezde.
- 09:13 -
Komentar
(12) -
Print
-
#
petak, 05.12.2008.
Vode i vode
Sav svijet je voda.
Svud moji prsti dotiču istu večer, najljepšu u svoj mladosti; srce đaka, tijelo lune, vode i vode, dane i dane, kao da sebe ne nalaze.
Ne otklanjaj mi lice svoje, dobri, Gospodine.
Daj biljeg svoj na ovo streplo zdušje, na ovo zlodugo blagdanje, slutanje da me ne dožme, gluhnja da ne me dotare, nebojnog da se ne bojim.
Sutra da mi prođe, mjesec da ostane.
- 09:10 -
Komentar
(7) -
Print
-
#
