Jednom i čudom
Svijet misli da je umrlo ono što je prošlo.
Kad nas okupi k stolu, da je sve pod krovom. Da je svejedno kasno za sve što pate teže nego što je Bogu drago.
Ognjen i svevid, i malovjeran, svijet žudi ljepša sjećanja. I sve bi sebi izmislio, osim Božje milosti.
Samo da, jednom i čudom, sakrije sramotu nebrige. Bar ovu sretnu noć, dok se bez stida pred njim obnažuju zvijezde.
Post je objavljen 11.12.2008. u 09:13 sati.