nedjelja, 16.11.2008.
Pad Vukovara
Na pragu prve radosti, tebi na tragu, eto umire Vukovar, u čudesnoj slavi svojoj ...
U buci prvih pijetlova, mali i maleni utaman skrivahu vratove, ne mogavši nigda umrijeti ...
Gola pod mjesečinom, za njima tuži domovina, stideći se svojih rana ...
Sad ona pjeva, ostala i sama, zvoneći sjetno u vjekove ...
Eto je snijeg, i eto je napahuljalo, eto je bijelo bijelo od večeras ...
- 18:35 -
Komentar
(6) -
Print
-
#
srijeda, 12.11.2008.
Duge sjene
Dok gubim ceste, tek slutim tebe, Bože, kako pomičeš svjetove i vremena.
I ovaj dan, preranu jesenju večer, što dim divljine diže umjesto ljubavi.
Ja sam sol svijetu? Pogledaj moje nokte, ja živim iza tri zida čekanja, jednako spor i ustrajan u čudu da mi zaboravljaš.
- 21:58 -
Komentar
(7) -
Print
-
#
četvrtak, 06.11.2008.
Večer iza prozora
Osjećam svečanu tugu dok se za mene bojiš i dok si u blizini.
Dok šutiš, prebirem u tišini sva draga mjesta na tvom licu, onome što ga ljubim tolike godine.
I ako uzleti kakva misao dalje od našeg doma, lako prepoznam sretni trenutak kad se i vrati.
Jer, što će sjati, što mi igrati milije nego tvoja skrb, meni potrebitom?
Dok čekam tvoju ruku, zamirem u toplini, trunim se zemlji u prahove...
A vani jesen, sve vani zlati, ponovo jesen, niz mokre ceste otresaju se tuge: opet smo skupa prošli ispod duge...
- 09:05 -
Komentar
(8) -
Print
-
#