petak, 26.09.2008.
Divota prašine
Oboden prijetnjom, dan gubi, dan dobiva, zemaljskoj slavi uz bok pljuje i putuje. I puši.
Da je tu razbora što i pod stolom oholice, bilo bi tu za čuda čudnija i čudesnija od svih čudesa i čudotvorstava.
A zašto baš i ne mrzim taj prah i tu prašinu? Kako, kad mi je dobar sluga i misli da je dijete?
I cijelo vrijeme tiska u me istu pamet: muči, muči, muči, i samo muči!
- 18:52 -
Komentar
(17) -
Print
-
#
četvrtak, 11.09.2008.
Putnik
Neobuzdano je moje srce, bilo i ostalo, kao i vjetar među zastavama, kao i duša pobjegla od Boga.
Putujem prodan, u napasti i znoju, jer ja sam nadničar posljednjeg sata, ne slijede takve ni pjesme ni doušnici.
Ne tržim, i ne korim, i ne znam gdje sam, i pregrnut ću se kao vrtna zemlja kad čujem tišinu opraštanja.
- 18:17 -
Komentar
(12) -
Print
-
#