Divota prašine
Oboden prijetnjom, dan gubi, dan dobiva, zemaljskoj slavi uz bok pljuje i putuje. I puši.
Da je tu razbora što i pod stolom oholice, bilo bi tu za čuda čudnija i čudesnija od svih čudesa i čudotvorstava.
A zašto baš i ne mrzim taj prah i tu prašinu? Kako, kad mi je dobar sluga i misli da je dijete?
I cijelo vrijeme tiska u me istu pamet: muči, muči, muči, i samo muči!
Post je objavljen 26.09.2008. u 18:52 sati.