Putnik
Neobuzdano je moje srce, bilo i ostalo, kao i vjetar među zastavama, kao i duša pobjegla od Boga.
Putujem prodan, u napasti i znoju, jer ja sam nadničar posljednjeg sata, ne slijede takve ni pjesme ni doušnici.
Ne tržim, i ne korim, i ne znam gdje sam, i pregrnut ću se kao vrtna zemlja kad čujem tišinu opraštanja.
Post je objavljen 11.09.2008. u 18:17 sati.