četvrtak, 11.09.2008.
Putnik
Neobuzdano je moje srce, bilo i ostalo, kao i vjetar među zastavama, kao i duša pobjegla od Boga.
Putujem prodan, u napasti i znoju, jer ja sam nadničar posljednjeg sata, ne slijede takve ni pjesme ni doušnici.
Ne tržim, i ne korim, i ne znam gdje sam, i pregrnut ću se kao vrtna zemlja kad čujem tišinu opraštanja.
- 18:17 -
Komentar
(12) -
Print
-
#
