petak, 29.08.2008.
Kušnje
Vri kušnjom. Da ima zrela pupa dolje po zelenju, vode što grnu začas bi pjevale uhu mojemu. A gle, pun nimbus, nadčasnik sanjara, krugom kruži kišom, pun dan se sprema tući i meni u prozore.
Dolje, kamo se vračam pred opasnošću svršetka, još plešu stare slavjanske vile. Drage, smetene, snene, glinene posude kao i mi, samo se truse i slamaju.
Čemu sad takav razmetljiv dan, kad nam se ne da osmjehnuti boljom nadom? Osim da bude strgnut iz kalendara, da ga ne broje više u ljetu milosti Božje, brzo. U gradu sve slavnih, gdje riječ ne služi djelu, i ne da nade u naknadu, lijeva i lijeva u čaše opsjenara.
Nenavikao na trud do ploda, oboden ohološću, zatajit ću Ga i ja, kao i sve u srcu i bol u nogama.
- 18:27 -
Komentar
(10) -
Print
-
#
