miljevci
07.11.2008., petak
Roški slap-važan prijelaz priko Krke za vrijeme rimske dominacije
"Da bi mogao ići i gledati prema naprid ,triba znat šta je bilo prije",eto tako bi otprilike glasila jedna uzrečica,a pošto smo se ja ,Čaruga i Stipe Prpa zakačili oko vrimena nastanka mosta u Roškom slapu,onda sam ja malo probrmbao i našao članak (doduše nepotpisan),ali naoko pun informacija(još ako su točne).Vazan prijelaz priko Krke za vrijeme rimske dominacije -------------------------------------------------------------------------------- Vazan prijelaz priko Krke za vrijeme rimske dominacije bio je naravno i kod Roskog Slapa. Bio je to prijelaz koji je koristio put zabelježen kod Anonima Ravenjanina kao veza Promone i Arberije (Varvarije). Putopisac G. Concina, obilazeći Dalmaciju na samom početku 19. vjeka, pominje dva rimska nadgrobna natpisa uklesana u živu stijenu na Roskom Slapu. Iste natpise opisuje i pionir dalmatinske arheologije, direktor Arheoloskog muzeja u Splitu F. Lanza 1848. godine. Natpisi su i danas na istom mjestu, jedan lijevo drugi desno uz samo slapiste. Natpis na lijevoj obali uklesan je u stijenu koja se prije nekoliko stotina godina obrusila sa obliznjih visokih litica, tako da danas natpis stoji naopako, a od asfalnog puta, bas kod skretanja, dolje za mlinice, nije daleko 15 metara. Natpis ima 8 redova i slova su dosta ostecena ali srećom natpis je već ranije prepisan, jedino je nejasan posljednji osmi red u natpisnom polju. T Cillius / T f(filius) Fab(ia Tribu) Domo Lara / nda Vet(eranorum) / Leg (io) XI ann(orum) LXX / Stipendioru (m) / XXXIIX / ......E.... Ime Cillius osim ovog slucaja nije poznat na teritoriju rimske provincije Dalmacije. Bio je porijeklom istočnjak iz Larande u Likaoniji. Umro je sa 70 godina starosti, a u legiji je službovao 38 godina. Legija u njegovo vrijeme nije nosila počasni naslov Claudia pia fidelis koji je zaslužila 42. godine sto znaci da je veteran Cillius službovao i umro prije te godine. Nadgrobni natpis uz desnu obalu slapista Roški Slap također je veteranski, ali ovdje se radi o centurionu IIII legije Makedonske. Natpis je uklesan u jednu izdvojenu stijenu visine 1,50 cm. Stijena se nalazi usred pitoreskne livade iz trasu antickog puta koji je od Roskog slapa vodio na zapad.Danas negdje izmedju puta uz kanjon i elektrane. Natpisno polje je 2 cm udubljeno u kamen s profilacijom u obliku obrnutog slova S. Natpisno polje ima 10 redova, a sam natpis je izradjen lijepim klasicnim slovima, s ligaturom AV u trecem redu, u rijeci Faventia, i VA, umesto VE, u rijeci Veteranorum: Appinius / Pol(ia) Faven / tia Quadr / atus (centurio) Vete / eranorum / leg(io) IIII Mac(edonica) / an(n)os na(tus) XL / bis huc pietas / ossa....bene... Appinius je kao i Cillius jedini s tim imenom na podrucju provincije Dalmacija. Porijeklom je bio iz Italije. Iz natpisa se cita da je sluzbovao u IIII makedonskoj legiji, ali i da je bio centurion veteranske jedinice, koja je vjerovatno bila stacionirana tu, gdje je i sproveo svoje penzionerske dane, i gdje je umro, dakle na Roskom Slapu. Treci nadgrobni natpis jednog rimskog veterana s Roskog slapa pronadjen je 1886. godine. Zabiljezen je u literaturi kod, F. Bulić, Varvaria, Bulletino di archeologia e storia dalmata, 9, 1896, 177, ali mu se danas ne moze uci u trag. To je nesto duzi natpis sa 7 redova u natpisnom polju: M Fraxanius Sex f(ilius) / Pol(ia) Domo Regio Lepido / veteranus leg XI eques / annorum XLIIII stipendiorum XXV donatus / phaleris torquibus / armillis h(ic) s(itus) e(st) / prim(us) l(ibertus) pro meritis Fraxanius je takodjer, kao i prijethodna dvojica veterana, jedini s tim imenom u provinciji Dalmaciji. Bio je konjanik XI legije prije nego je ona dobila naziv Claudia pia fidelis, dakle prije 42. godine. Kao i Appinius bio je porijeklom iz Italije. Odlikovanja za hrabrost, phalerae - toke na prsima, torques - ogrlica, i armilla - narukvica, upucuje na borbe u kojima je Fraxanius ucestvovao. Možemo sasvim slobodno pretpostaviti da su to bile borbe s Delmatima u toku ustanka 6 do 9. godine. Posljednji vojnicki natpis s Roskog Slapa je posveta liburnskoj bozici Latri, od strane vojnog sluzbenika Gaj Turaniusa Severusa, Evokatusa Augustovog. Turaniji su zabiljezeni u Saloni, i na podrucju sjeverne Dalmacije: Scardoni, Nedinumu i Corinumu, dakle gotovo u neposrednoj blizini Roskog Slapa, a kako kaže J. J. Wilkes bili su vodeca familija u rimskoj Skardoni. Natpis je dio veceg zrtvenika koji je sekundarno upotrebljen kao gradjevinski kamen, i bio uzidan iznad ulaza u Marasovicevu vodenicu u Roskom slapu. Natpis je kasnije prenesen u Muzej Drniske Krajine. Natpis ima 5 redova i gotovo je potpuno izbljedio: C(ai) Turranius / C(ai) f(ilius) Severus / evoc(atus) aug(usti) / Latrae aram / p(osuit) Evocatusi su bili oficiri u rangu nizem od centuriona, a izgleda da su uglavnom bili veterani, jer npr. Vellei kaze "revocati undique et omnes veterani". U neposrednoj blizini Roskog slapa, na vrhu kanjona s lijeve strane rijeke, u selu Bristani, pronadjen je jos jedan posvetni natpis ciji dedikant nosi naslov Evokatus, ali Evokatusa nalazimo i u nesto udaljenijem selu Ostrovica, na desnoj obali, 18 km od rijeke Krke.. Natpis iz Bristana je posveta bogu Martu. Pronadjen je 1896. godine, a nalaz je zajedno sa tragovima arhitekture, medju kojima je bilo i nekoliko manjih stubova prijavio posjednik Mazalin: "Uz to se naslo vise komada stupova razne debeline, od neke osobite vrste finog kamena koga se u nasem mjestu ne nalazi, a među svim istice se jedan komad veoma fino isklesan".. Natpis je imao 5 redova: Marti Aug(usto) / sacr(um) / C(ai) Terentius / Celsus Evoc(atus) / Aug(usti) v(otum) s(olvt) l(ibens) m(erito) Sva tri natpisa Evokatusa Augustovih pronadjena su nadomak trase komunikacije, Promona - Varvarija - Aserija, i vjerovatno su njihovi dedikanti obavljali nekakvu sluzbu vezanu za odrzavanje ili obezbijedjivanje puteva. Put od Promone prema Roskom Slapu isao je priko samog mjesta Drnis i ravnog krasa Miljevackog platoa, gdje se na nekoliko mesta mogu videti spurile, (kolotecine usijecene u kamen) jedini tragovi nekadašnjeg antickog puta. Spurile nisu sačuvane u kontinuitetu, isprikidane su, i tesko ih je dokumentirati. Od Roskog Slapa na istok prema Varvariji put je isao preko lokaliteta Smrdelji, nekoliko kilometara zapadno od Roskog Slapa, odakle potiču nalazi rimskih cigli sa sacuvanim pecatima IV i VIII legije, i gdje je smatra se bio centar za proizvodnju cigli vojnog logora Burnum. Pronađeni su ostaci triju ciglarskih peci, i odlomak nadgrobnog natpisa sa procelja jednog sarkofaga. Od Smrdelja rimski put se prirodno spustao prema Varvariji, i Skardoni, a mogao je i skretati na sjever prema Burnumu. Negdje na podrucju Roskog Slapa ili možda sela Bristane pronadjen je jedan, kao i svi do sada pomenuti, izgubljen nadgrobni natpis. Ovaj put radi se o nadgrobnom natpisu civilne osobe, dakle niti veterana niti Evokatusa Augustovog. Natpis je poznat iz ne bas vjestog prijepisa, i iako natpis nije sasvim jasan, prisutni su svi najvazniji elementi natpisa: D(is) M(anibus) / M Iulio Evcheti / et M Iulio Iuliano / Moschis coniugi et filio Natpis je stajao sekundarno uzidan negdje na prostoru franjevačkog samostana Visovac, zabelježen je jos 1603. godine od strane Sibencanina Dominica Zavorea i nije poznato odakle je donesen. Bez obzira na nedostatak tog vaznog podatka, za prijetpostaviti je da nije prinesen iz neke vece udaljenosti, i da je to jedan od sigurnih tragova civilnog zivota ne rijeci Krka, iz vremena kada je vojna prisutnost izgubila svoju potrebu. Već i površna analiza veteranskih natpisa u okolini Roskog Slapa, ukazuje na njihov nastanak u prvoj polovini prvog vieka nakon Krista. Ako tražimo tocno vremensko odredjenje moramo pomisliti na veliki panonsko-delmatski ustanak, koji je od 6 do 9. godine zahvatio citav sjeverozapad balkanskog poluotoka. Veteranski odred u podrucju Roskog Slapa, o kojem natpisi nedvosmisleno govore, bio je pod zapovednistvom Appiniusa centuriona veterana, bivseg pripadnika IIII makedonske legije. U borbama se istakao veteran Fraxanius konjanik XI legije koji je odlikovan trostrukim ordenjem. Srece nije imao A. Sentius (onaj iz Mratova) ubijen na svom malom imanju uz rijeku. Sve nedace je prebrodio T. Cillius dozivivši 70 godina u ljepoti Roskog Slapa. Njegov dug zivotni vijek, pa i vjek njegova sluzbovanja od cak 38 godina, u XI legiji, prije nego je ona dobila počasni naziv Claudia pia fidelis, najbolji je dokaz o ranom prisustvu veterana na Roskom Slapu. Naseljavanje veterana na odredjena podrucja ili u znacajnije gradove bila je uobicajena praksa rimske osvajacke politike. Nakon vojne sluzbe veterani su dobijali otpust u novcu ili vlasnistvo nad imanjima. Poljoprivredne povrsine nadomak Roskom Slapu nisu toliko prostrane ili atraktivne za poljoprivrednu proizvodnju, ali vjerovatno se naslo dovoljno mijesta za formiranje manjih poljoprivrednih dobara i njima pripadajućih rusticnih vila. Natpisi koji pominju Evokatuse su očito drugačijeg karaktera, i iz drugog vrijemena. Rijec je o posvetnim natpisima, Martu i Latri, i najgrublje ih mozemo datirati u nesto kasnije vrijeme, kada je trebalo odrzavati komunikacije i kad su drzavni sluzbenici sluzbovali na vaznim prometnim tockama kao sto je svakako bio i Roski Slap, ili kao sto je bio most na Roskom Slapu. |
- 16:24 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Veljača 2012 (2) Siječanj 2012 (4) Veljača 2011 (5) Siječanj 2011 (1) Svibanj 2009 (2) Ožujak 2009 (1) Veljača 2009 (5) Siječanj 2009 (1) Prosinac 2008 (6) Studeni 2008 (7) Listopad 2008 (1) Rujan 2008 (3) Kolovoz 2008 (2) Lipanj 2008 (2) Svibanj 2008 (1) Ožujak 2008 (10) Veljača 2008 (7) Siječanj 2008 (5) Prosinac 2007 (3) Studeni 2007 (1) Listopad 2007 (2) Rujan 2007 (1) Kolovoz 2007 (1) Srpanj 2007 (2) Lipanj 2007 (2) Svibanj 2007 (4) Travanj 2007 (8) Ožujak 2007 (8) Veljača 2007 (18) Siječanj 2007 (18) Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Kronika našeg malog velikog mista s pogledom naprid,a s osvrtom unazad pa šta bude-al da sve to bude šta veselije i pozitivnije. youtube video Zagoro moja Čavoglave uživo 05.08.2008.-Ante Skelin MP3 -pjesme by Ante Skelin Album "Terra Croatica" Novo! Oj Zagoro još si živa-feat KUD Zvona Zagore Žena iz sna Hrvati Album "Miljevačka priča" Vratit ću se Sjećanja Miljevačka priča Guvno moje uzorano Zapamti sine Zagoro moja Anđele Na kamenu kamen Ne zaboravi Misto malo Ima jedno misto malo Kud god krenem svud me prati Pod gurlama,u oblaku Povjetarcu,travke vlati. S njime sam se pobratio Zavit dao što davaše preci Dok god bude krv tekla živa Slavit će se naši sveci. Ima jedno misto malo Di mi mladost osta Sakrilo se usrid srca U zjenici moga oka. Ima jedna kuća stara Prid vratima mate,ćaća Kad zaboli,kad zaledi Njoj se duša uvik vraća. Još me bole one riči Svome ćali šta san reka Mladost luda,ne zamiri Sve san isto i sam dočeka. Još me više bole one Usrid grla šta su stale Da ti rečem puno fala Stino moja,zvizdo sjajna. Miljevačka priča Usrid krša i kamena, tvrde vire i poštenja, nareslo je sedam braće, prave dice pravog ćaće. Bila im je kuća mala, i kužina,i soba,i jara. Iz jednog se lonca ilo, kad je išta isti bilo. Al' ko uvik, kad se skupe isprid praga, nigdi nema tog veselja, kad zapivaju momci s miljevačkih sela; Ovo su ti s Miljevaca lole, što se krste i Bogu se mole. Ovo su ti s Miljevaca dica, pomogla ih Marija Divica. Suve smokve,komad zemlje slatke, jedne gaće i stare opanke. "Idi sine,srićo moja svaka, čuvala te Gospa Visovačka. Budi čovik, ki šta ti i sliči, poštuj tuđe,a svojim se diči. Nemoj roda zaboravit svoga, majke,oca,ni kamenog dvora." by Ante Skelin Guvno moje uzorano Na guvnu se vrlo,vijalo i reslo, umićalo,breštimalo,šijalo i treslo. Vikalo se jopet kad se došlo do stožine, rzali su vranci noću i igrale vile. Guvno moje uzorano,di su oni dani kad se pilo,ljubovalo i pivalo zajno. Guvno moje gnizdo milo,di su tvoji tići zar ne znaju puta domu, kud su stoput išli. Pržilo je sunce zemlju i letila pliva, cvrčija je drlidžija,vodnila žutina. Čuvale su babe dicu s krunicom u ruci, plašile ih vukodlacim,dok vijali su vuci. Zapamti sine Na Gradini staroj svaki kamen priča, radosti i tuge, moga Drniša. Tili su mnogi da nas zatru,slome al' smo ostali,svoji na svome. Sad na tebi ostaje,mali moj sine, da braniš i čuvaš to sveto ime. Nemoj da zalud su ginuli preci, zapamti sine,pa pričaj svojoj djeci. Zapamti sine,što ti ćaća kaže što s Promine vidiš,sve je naše; svaka suva drača,lokva i polje, svaki kamen se Hrvatska zove Naši su stari,časni križ nam dali, čuvali za nas što su mogli i znali, puno je proteklo Čikole vode dok su sanjali ,žedni slobode. Sad na tebi ostaje… Zagoro moja Rič ti dajem zemljo moja rič seljačku i svog roda ognjište didovo i starina bit će misto dičjeg smija kad zapuše s Promine bura mišat će se,na kominu pura uz susak vina i divane znane ojkat će se,ko u zemane Volim te Zagoro,volim do bola smriku,doce,škrta polja u tebi restem,pupam i cvitam lipše su zime,lipša lita eeeee Zagoro moja volim te Zagoro,tako mi Boga kolivko ćaće i dida moga jarugo bistra majčina mlika moj si ponos,moja dika eeeee Zagoro moja MOJ RODNI KRAJ …Tko mari više za obećanja davne želje premošćene snom i istinu što tako lijepo krasi tvoje lice u trenutku strasti …Da li smo pronašli što smo tražili zapisano je , al' nitko neće saznati i suza će kapnuti i sumnja će kao lavina riječi prohujati vječnošću …Danas sam vidio svoj najdraži kraj vidio sam ruševine svog djetinjstva vidio sam ubojice kraj svježih grobova vidio sam oduzetu nevinost djevojčica ...Danas sam vidio svoj najdraži kraj vidio sam heroje što gubili su ratove vidio sam boju novca u voljenim očima vidio sam budućnost , al' bez svoga imena jer danas sam vidio , danas sam … …U osami , u krajnosti , u gorčini zastarjeli razlozi bivaju laži o nama sude , istinu nam nude slijepci što vide tek u mraku …A kilometri patnje za njenu slavu smrt kao bohem i drag drug kao Tin u odrazu vječne mladosti kao povečerje…moj rodni kraj NE ZABORAVI Proklete duge noći , u našim srcima nije bilo zla , u njihovim nije ničega . Kilometrima samo polja straha , beskrajna mogućnost ludila , i želja da se vratim doma . Zar smo krivi mi , što smo sanjali , moje su gazili , moje su palili . i ne zaboravi, ne zaboravi i ne zaboravi, ne zaboravi Sjeti se vriska majki , i pokidanih mladosti , sjeti se suze u oku didovu , i masnica do kosti , sjeti se lica dragih kojih više nema pa svijeću zapali nek plamti sve do neba i ne zaboravi, ne zaboravi moje su gazili , moje su palili Na kamenu kamen Kamen, kamen,na kamenu kamen. Kamen, kamen ,na kamenu kamen. U kamenu srce gori, propinje se ,pa mi zbori; "Tu ostani di su tvoji"! Tu ostani di su tvoji gnizdo svili pradidovi. Ne daj nikom da te slomi raseli te i pokori, tu ostani di su tvoji. Tu ostani di su tvoji za dom mrili sokolovi. Suzu pusti kad zaori, Hrvatska se srcem voli, Hrvatska se navik voli. by aS Neke pjesme iz neobjavljene "ratne"zbirke pjesama "Na mrtvoj straži" by Ante Skelin part I Za tebe Mračno doba,o kako bi volio miris dima,prazne flaše Niz leđa kapljice znoja,jeza hladna noć,samo miris breza hladna voda,pokraj šuti ratnik mrtva straža,na njoj patnik Glas čaglja,o kako bi volio šaputanje njeno,njene prste,draži Moje lice u trenutku tišine napetost u meni,zov domovine i ponovno opasnost,budi se u meni anđeo smrti,zvijer Život il' smrt neprijatelju moj život il' smrt ne biraj,nemoj zvijer ti je na putu providan je tvoj put ,bježi jer dolazi zvijer,skrivena u ljudskoj svijesti Za tebe,samo za te o Gospode i kad mrzim(valjda znam) štedim ušljive živote Noću kad dan prelazi u bunilo kad se budim nisam ratnik,niti zvijer 20.VIII 1992. Tko ostane živ Odlazim,mrklu noć ostavljam ipak njeno lice ne zaboravljam prijatelju moj,budi frend makar još ovu noć sutra moram poć Dočekala me hladna rupa nigdje moga broja prijatelju moj, budi drug potegni još jednu put je naš i suviše dug Tko ostane živ pričat će o životu bez imalo žara tko ostane živ reći će drugi nisu imali dara prijatelju moj Puno ih je tamo bilo sve prijatelji moji ovo je njima u slavu oni su za Hrvatsku dali svoju glavu 15.IX 1992. Balada o životu Moj prijatelju lako je bilo o bogovima pričati o suncu,ženama,ljudima,po livadi trčati teško je bilo do bogova doći,sunce dotaći teško je bilo ženu osvojiti,ljude razumjeti a najteže,najteže je bilo pobjeći od granate,od metka,od crne rupe ona ima oči,proguta te,a da ne znaš je li to zbilja ili dio sna kad se probudiš vidiš da si po do dna Moj prijatelju lako je bilo pobjeći lako je hodati i život na leđima nositi al kako se vratiti,tko će mi puta kazati tko doma u obraze suzne poljubiti i gdje se vratiti;u vlažne jame bezdanke da nas barem one sačuvaju od kiše olovne ,teške od koje dišeš sve tiše i tiše i sam sam pusti me da plačem za svim što sam imao;za igračkom,za kamenom ne za majkom ,nju sam davno zaboravio Sve što sam dobio od mladosti posudio sam njima ono što sam prerastao bacio jer više ne štima nemam igračku,što će mi mladost nemam kuće,što će mi radost poklonite mi ljubav,promijenite svijet na svježe grobove stavite cvijet Kad bi barem usne njene zaborav sledile ne bacile jer na to nemam pravo kad bi barem usne njene zaustavile sat da ne čujem u ušima čizama bat Posudite mi igračku suze da osjetim dječačke vrele,djetinjstva da se sjetim na rukam djedovim dok visim kad mi kaže čovik didov ti si Moj prijatelju lako je primijetiti boju cvijeta al kako prepoznati čovjeka bez svog svijeta lako je ponuditi ruku i prihvatiti se za nju al kako rastjerati maglu i pronaći iskrenu a svuda okolo mene su rupe bez dna njih vidim,osjećam,osjećam vatru u tijelu kida mi zadnje niti što je ljubav vezala tjera me od doma ,igračke mi ljudi gore otac viče zdrav si sine moglo je i gore Prošao sam pola puta ostalo sam skrio proživjet ću i drugu polu kad se budem vratio pjevajte mi nešto da prespavam polja svoja budan dočekam dajte mi golubicu da je bacim u visine da donese granu masline Nek voda oteče nek se ne vrati kao Noa da mogu na zemlju svoju stati što će mi pokloni što će mi novci Ljubav mi dajte osjećaj sna promijenite svijet,smognite snage dignite ruku u znak pravde za prijatelja prijatelju moj za prijatelja ću dati život svoj A ti me gledaš s prijezirom i još se smiješiš još sam budan,ako misliš da te mrzim griješiš Sažalijevam te jer ne znaš razlikovati boju mojih očiju od boje novca,uspjeha,slave sažalijevam te jer si isti kao oni kojim ostavih neokaljanu mladost,svijet mašte,sretne dane Prijatelju moj to što plačem nije od boli nije zbog poraza,sjećanja,majke,soli plačem zato što svi imaju zvijezdu svoju a ja moju danima tražim i naći je ne mogu Kad bih moga okrenuti leđa i otići u neki novi svijet bez grijeha stići Kad bih moga promijeniti svijet. 28.09 1994. Samoća Skriveni obrazi,razbludna tijela Ma što da želim u svojoj glavi Ljepotice odlaze i dolaze govorim;uzmi il' ostavi. Sve je ko u snu ,mome A moje veličanstvo i dalje samo Napustili me vjernici kao auto istrošeno dinamo. Samoćo ,odlazi s moga lica Njeni kraci,moja slabost Ritam opojan bez žena i poznanika život bez užitka,obična post. Napustila me ona moja obavljajući dnevne stvari nisam znao da ne mari koliko joj dajem darova i love već da traži pravog tipa koji može bez po muke da iskleše živog kipa Darovala mi samoću u moj dom a bila je mala draga srcu mom. 09.09.19992. UTAH 1886 Kud vode te tračnice? Daleko od ove stanice Daleko od zagrobnog života Daleko od mojih nota. Putnici u njemu stoje Kao žene bez muževa. Slomljeni, ne žele mijenjati, Ne žele više stajati, Ne žele kroz prozore gledati livade od krava ogoljene šume od šumara zaboravljene Žele samo kao i ja otići daleko od prošlosti negdje stići. Budućnost je naša karta kroz budućnost bez drotova Vidio sam njeno lice nigdje naše stanice Udri luđače svoj kamen robija je naša karta robija i njeno dvorište naše vječno počivalište. Kako je ime vašem grobu? Meni su rekli UTAH;godina? Pitanje je koje nisu čuli Vjerovah 1886,briga me Ja i dalje sviram ,ne bojim se. 19.08.1992 Utopija Život čovjeka, zvijezde nemogućnost da pričam pri svakom koraku o davnim mislima moja glava razmišlja pijetlima bez glava,anđelu u mraku. Život čovjeka, zvijezde bezlični koraci,oko mene ljudi samo tišina,bez bonusa svi šute kakvi su mi sni,tamni,mračni,ludi. Više nikoga,ničega nema samo tuga bez kaputa samo gola utopija,utopija život bijednika. 18.08.1992. |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||