nedjelja, 30.12.2007.
SJEĆANJA NA MOJE TUŽNE POSTOVE-prvi dio
(Naslov je parafraziran, postovi nisu tužni, možda neki)
Ovih dana, kao, uostalom, i svih posljednjih dana svake godine, svi i svugdje se bave rekapitulacijom i analizom događaja i ljudi koji su obilježili godinu na izmaku. Tako ću i ja u današnjem postu napisati kratak osvrt na moj dosadašnji rad na blogu.
Tek sam nedavno počeo objavljivati svoje tekstove, analize, zapažanja i komentare na blogu,a ovo je ukupno 30 post koji pišem, na blogu se nalazi i točno(u ovom trenutku) 161 komentar.
Slijedi kratak pregled i izdvojeni meni najdraži dijelovi iz dosad najdražih postova:
--Moj prvi post je objavljen pod naslovom PRVI PUT, u njemu sam se predstavio svim blogerima i blogericama te ih pozvao na suradnju:
Evo se i ja prvi put pridružujem u pisanju svojih misli na internetu, iako već dugo pratim mnoge vaše blogove. Nadam se kako ćete i vi često posjećivati moj jer ću se truditi pisati o zanimljivostima i aktualnosti koji se tiču nas te stvarima i ljudima koji nas okružuju i koje utječu na nas. Takodjer i želim da sudjelujete u pisanju mog bloga komentirajući moje tekstove i razmišljanja,postavljate mi pitanja ili nudite odgovara i rješenja na moja pitanja te me savjetujete. Nadam se kako ćemo dugo, uspješno i što je najvažnije, kvalitetno surađivat na ovom blogu.
--U svom četvrtom postu, objavljenom 22.10.,sam analizirao mogućnosti stvaranja velike koalicije HDZ-a i SDP-a poslije izbora:
Iako bi u teoriji ideološki bilo neprihvatljivo stvaranje koalicije između stranaka lijevog i desnog centra, mislim kako bi, u praksi takva vlada koja bi bila sastavljena od samih stručnjaka mogla puno pomoći malom hrvatskom čovjeku, mogla bi ubrzat rast gospodarstva i sigurno je da bi uz takvu vladu, vladu nacionalnog jedinstva profitirala hrvatska vanjska politika i tako bi Hrvatska ojačala svoju poziciju za ulazak u Nato-savez i Europsku Uniju.Za formiranje takve vlade, nužno bi bilo usklađivanje programa i precizno određivanje ciljeva, kao i političkih stavova, ponajprije dogovaranje o pitanjima vanjske politike.
--U postu objavljenom dan poslije pisao sam o prvom malo unutarstranačkom obračunu u SDP-u otkad je Zorana Milanovića došao na čelo partije:
Mato Arlović, SDP-ov zastupnik sa najduljim stažem u Saboru,bivši potpredsjednik toga doma i bliski suradnik pokojnog Ivice Račana izgubio je mjesto na kandidacijskim listama Sdp-a za parlamentarne izbore 25.-og studenog i izvjesno je da neće ući novi saziv parlamenta. Time je Mato Arlović postao prva unutarstranačka žrtva Zorana Milanovića i ovim je potezom giljotirana Arlovićeva politika.
Iako su mnogi bili iznenađeni ovakvom odlukom za koju je, nedvojbeno lobirao predsjednik stranke, moram priznati da sam ja ovakvo nešto i očekivao. Ako se samo nakratko vratimo nekoliko mjeseci unazad, za vrijeme dok su trajali izbori za predsjednika Socijaldemokrata Arlović je bio jedan od najglasnijih protivnika ideje o izabiranju mladog i neiskusnog Milanovića za vođu. Arlović je također bio i protiv ideje o imenovanju Ljuba Jurčića za premijerskog kandidata, čovjeka vrlo bliskog tada novom predsjedniku stranke. Pamti pa vrati, kaže puk pa je tako Milanović, samo par mjeseci nakon što se dočepao vlasti u SDP-u, vratio Arloviću milo za drago i izbacio ga sa relevantne političke scene.
--24.10. sam objavio post po imenom LJUBO JURČIĆ-NAJSLABIJA KARIKA SDP-a, u kojem sam analizirao mane i vrline tadašnjeg premijerskog kandidata Socijaldemokrata,a možda sam čak i prorekao njegovo „micanje“ sa navedene funcije:
Danas,prema anketama,samo 15% građana bi htjelo vidjet Jurčića kao premijera (,a za SDP bi glasalo dvostruko više birača). Ta anketa jasno pokazuje kako je Jurčić ahilova peta SDP-a, najslabija karika SDP-tima. Građani su uvidjeli kako je Jurčić tek jedan dobar ekonomist koji ima neke dobre teorije o pokretanju razvitka hrvatskog gospodarstva, ali i koji, bojim se,nema sposobnosti provesti ih u djelo. Također mislim da bi Jurčiću puno više odgovaralo mjesto ministra gospodarstva gdje bi se on mogao baviti svojim brojevima, izračunima,procjenama i računima, a ne mjesto predsjednika vlade koji mora biti vrstan govornik i mora se moć snalazit u svim labirintima i zavrzlamama na domaćoj i međunarodnoj političkoj sceni. A sad kad malo bolje razmislim, i dok je bio ministar gospodarstva u Račanovoj koalicijskoj vladi Jurčić nije pokrenuo gospodarstvo, a vjerojatno je imao i svoje prste u mutnim privatizacijama u kojim je ta vlada rasprodavala hrvatsku nacionalnu imovinu,
--U postu objavljenom 25.10. sam govorio o ženama u hrvatskoj politici:
Nikako se ne mogu složiti sa nekim udrugama za ženska prava koja govori o diskriminaciji nježnijeg spola u politici i u odlučivanju, iako se slažem da bi ih trebalo biti više. Najistaknutije je su svakako Jadranka Kosor, Kolinda Grabar-Kitarović, Marina Matulović-Dropulić, Ana Lovrin (iz HDZ-a), Željka Antunović, Ingrid Antičević-Marinović(iz SDP-a), Ruža Tomašić(iz HSP-a), Ljubica Lalić(iz HSS-a) te dvije predsjednice svojih stranaka- Đurđa Adlešić (iz HSLS-a) i Vesna Pusić(iz HNS-a). Uvjeren sam da je Kolinda Grabar-Kitarović najsposobnija ministrica u aktualnoj vladi Dr, Sanadera, što je i dokazala mnogobrojnim uspjesima (ubrzanje pregovora s Europskom unijom, skori poziv u NATO-savez i ulazak RH u Vijeće sigurnosti UN-a). Otvorena je i iskrena, jedna od rijetkih tako visoko pozicioniranih političara koji se mogu pohvalit kako su bez velikih i burnih afera (što postoje rijetkost na našoj političkoj sceni), vrlo obrazovana.
Nastavak kratkog pregleda sadržaja mojih najdražih vlastitih postova u ovoj godini na izmaku u slijedećem postu…
