Prvi post na blogu. Nadam se da će vas barem malo motivirati da učinite stvari koje nikada niste, a želite probati ili neki sasvim drugačiji izazov.
Odustati. Riječ koja se sastoji od rječice 'od' i glagola 'ustati'. Glagol koji se u današnjem svijetu iz dana u dan sve više čuje. Glagol koji izvršava radnju da od nečega dignemo ruke i prestanemo se boriti za ono što nam je bitno. Katkada čovjek odustane s razlogom, katkada bez. Katkada odustane zato što više ne može, a katkada zato što više ne želi. Katkada, kada je toliko lijen da napravi išta više u svom životu za sebe ili nekoga koga voli. Katkada. Tek sam započela s pisanjem, a već sam tu riječ spomenula šest puta. U negativnom smislu. No, što bi se dogodilo kada bi započela s upotrebom te iste riječi na način da ju prebacim u pozitivan kontekst? Bi li se promijenio doživljaj rečenice? Misao? Svijest? Svijest o tome da ljudi ne bi trebali prečesto odustajati. Osobno mislim da ljudi u današnjem vremenu i prostoru odustaju previše i ne prihvaćaju nove izazove i prilike. Što je uzrok tome? Strah? Tuđa mišljenja? Sram? Ili nešto treće? Pronađi odgovor za sebe. U vremenu 21. Stoljeća sve više osjećam prisutnost negativne energije u zraku. Osjećam sve više straha. Zavisti. Mržnje. Negativnih mišljenja. Nepomoći. Dvoličnih ljudi. Lažnih prijatelja. Verbalnih bolesti na način da svak' svakoga iza leđa kritizira govoreći kako je ovakav ili onakav, a sutradan svi skupa piju kave. I opet pričaju. Misleći da to onaj drugi ili treći ne kuži. A što je najžalosnije-kuži. I ponovno sve u krug. Vjerujem da su upravo ovakve stvari glavni razlog zašto ljudi pretjerano odustaju i odbijaju prilike koje im se nude. No, vratimo se na 'katkada' i pokušajmo od njezine negativne upotrebe načiniti rečenice s pozitivnom promjenom. U redu je katkada odustati. Katkada je možda zaista vrijeme za predah i kraće odustajanje od onog na čemu osoba trenutno radi. Ali katkada je, unatoč svemu, potrebno zasukati rukave i početi činiti ono što će nam koristiti. Katkada nije dovoljno dobar izgovor za odustajanje. Katkada je odličan izbor za pokrenuti se. Katkada moraš raditi ono što ne želiš, da bi nakon toga dobio što barem, djelomično želiš. Hm? Zvuči bolje? Ja bih se složila da da. Katkada se čovjek treba složiti s drugim ljudima i priznati samome sebi da nije u pravu. Realno gledajući, moć negativnog pristupa prema životu u većini slučajeva je jednostavnija i manje mukotrpna solucija, ali učinkovitost je kraća. Nažalost, negativa je prisutnija kod sve većeg broja ljudi. S druge pak strane stoji i pozitivan stav. Pozitivan stav je ona vrsta stava koja u čovjekov život unosi nadu, želju i vjeru. Pozitivan stav zahtijeva puno više truda i napora u bilo čemu. Ali zato je kraj učinkovitiji i dugotrajniji. Slažem se s činjenicom da je prelazak iz negativnog stava u pozitivan nešto teži proces. Ali slažem se i s time da prelazak negative na pozitivu ide bržim i kraćim slijedom. Što je logično-većina prevladava. Međutim, postavlja se i pitanje zašto se svi boje izaći iz sigurne zone u nesigurnu, pa čak i onda kada nemaju što izgubiti? Zašto je svima draže činiti loše, umjesto potaknuti na nešto dobro? U sigurnoj zoni je uvijek sve isto- ništa se ne dobiva niti gubi, dok prelaskom u nesigurnu, makar malim korakom, postoji mogućnost da se dobije ili nauči nešto. Prelazak malim korakom motivacija je i za onim veći, a veći koraci odmak su od odustajanja i pomak prihvaćanju života i svih blagodari koje on nudi.
Mihaela Vukelić
