Midnight Sky
11.09.2021., subota
Suočavanje sa strahom
|
Napokon sam se osjećala moćnom. Slobodnom. Zdravo samopouzdanom. Došla sam k njemu, kao k starom prijatelju. Ništa u našoj atmosferi nije se promijenilo, ako i jest, onda je na bolje. Opušteni razgovori. Napušavanje. Smijeh. Dijeljenje svega što si neko vrijeme nismo rekli. A, dobro smo znali što će se dogoditi odemo li prema vratima spavaće sobe, u koja cijelo vrijeme krišom pogledavamo. Nismo došli razgovarati. Došli smo se igrati. Nema veze što je s njom. Ona zna. Njoj je ok. Nekad davno sam to mogla biti ja, ali bio je problem naći drugu. Za igru. Kod njih dvoje nema šale. Ako postoji druga, a ta sam ja, igra je neupitna. I osjećam se moćno zbog načina na koji sam podnijela sve to. Dobila sam sve što sam htjela. Bojala sam se. Bojao se i on. Ali smo se bojali različitih stvari. On se bojao da se ponovno previše povežemo. Ja sam se bojala da neću moći podnesti da postoji druga (odnosno, prva). Ali sve je to nestalo, čim smo mi počeli. Krenulo je romantično, no igra je brzo postala intenzivna, strastvena, animalna, potrebna. Bilo je dosta intimnih trenutaka, ali sam osjetila njegovu energiju, kako se susprezao da me ponovno ne zavoli. Ja se nisam imala od čega susprezati. Ja ga volim kao osobu, i uvijek ću ga voljeti. Susprezala sam se jedino od toga da mi ne ostanu masnice, jer imam dogovor s drugim za koji dan - bilo bi nezgodno da dođem s plavom guzom i bedrima, zar ne? Onda je učinio to. Imao me je, kako on kaže, da nadoknadi proteklih godinu dana tijekom kojih nismo položili prst jedno na drugo. Nisam znala da je toliko snage u tom čovjeku, toliko požude, toliko potrebe. Nisam ni ja znala da mogu ono čega sam se bojala da ne mogu. Da ne mogu biti s njim, znajući da je dan ranije na istoj plahti imao nju. Rekao mi je to. I nisam se stisnula. Prepustila sam se. Ako ništa, tu informaciju iskoristila sam kao afrodizijak. Završili smo u pola 3 ujutro. Izmoreni, razapeti od strasti. Prespavala sam cijeli sljedeći dan. A ona zna. * Lady Starlight *  |
