Sićušna Plava Iskra

nedjelja, 30.11.2008.

Ne treba nas ... lova...

A moja je draga...
Cigančica musava,
Slatka!

Odluta ponekad
Pa je dugo nema.

Čeznem za njom,
Na kaldrmu gledam...

Da li se vraća?

Da li je to ona?

I onda, u daljini se pojavi!
Nazirem, neki zavežljaj nosi,
A srce mi skače od sreće...

Uvijek silno ljubit' nju želim!
Ne opire se, ona uzvraća strasno!
O, kako njoj se veselim!
- 18:19 - Komentari (24) - Isprintaj - #

utorak, 25.11.2008.

Trogodišnjica bloga / 293. post...

Photobucket

Iris, odnosno perunika je biljka iz porodice jednosupnica koja pripada porodici Iridaceae, zajedno s rodovima gladiola (Gladiolus) i šafrana (Crocus) , trajne zeleni s podancima i gomoljima. Vrijeme cvatnje je od svibnja do srpnja.

Godine 2000. proglašena je hrvatskim nacionalnim cvijetom na prijedlog Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Naziv potječe od imena grčke božice duge, glasnice bogova Iris (grč. - duga), a naš naziv perunika dolazi od imena vrhovnog staroslavenskog boga gromovnika Peruna i njegove žene, boginje Perunike.

Draga Vitae, nisam mogao ne obilježiti trogodišnjicu blogiranja, a da ne priredim jedan kolažić s perunikama za Tebe. Nadam se da moja djedomrazovska gesta nije uvrijedila ostale drage prijatelje.

Mnogo Vas je dragih pohodilo moju virtualnu kućicu u protekle tri godine, a kolažić ispod ovog teksta sadrži sličice koje su poveznice s najdražima!

HVALA VAM OD SRCA ZA SVE LIJEPE MISLI I PORUKE! IDEMO DALJE, ZA ISTE PARE!

Photobucket

Prvi post je ovako izgledao:

subota, 26.11.2005.

Jednoga dana...

Jednoga dana,
Kad me ne bude više
I kad iluzije stvarnost zvane,
Prestanu za me...

Duboko negdje u prahu svome,
Zadovoljan bit ću.
Bit će mi drago da jedno dijete
Živi nekad moje dane.

Vedran

smijeh
- 19:46 - Komentari (19) - Isprintaj - #

subota, 22.11.2008.

Oj livado, rosna travo!

Photobucket

Svima Vama, koji posjećujete blog - moju virtualnu kućicu, poklanjam kolaž kojeg sam izradio
koristeći fotke što sam ih snimio u posljednjih nekoliko mjeseci. Bliži se pomalo trogodišnjica mojeg blogiranja i moram smisliti nekakav prigodan post. Ajme, ča ću jadan učinit?!
- 19:45 - Komentari (13) - Isprintaj - #

srijeda, 12.11.2008.

Kako sam se vratio na blog...

Photobucket

Dvije gospođe, ne želim im navoditi imena; jedna iz Požege, a druga iz Rijeke, izravno su zaslužne za moj povratak na blog. Obje su već dugo uzorne blogerice, ali iznad svega, vjerujte, draga ljudska bića! Možda je suvišno napominjati kako sam s njima uspio ostvariti vrlo ležernu i prijateljsku internetsku komunikaciju.

Vjerojatno sasvim slučajno ili nečijom greškom, gospođa iz Rijeke otkrila je broj žiro - računa gospodina N.N., bivšeg uposlenika britanske tajne obavještajne službe. Obratila se nakon toga gospođi iz Požege koja je konzultirajući Avdu Fazlagića, bivšeg povjerenika CIA-e, koji je sada jedan od poznatijih bosanskih tajkuna, uspjela i osobno kontaktirati gospodina N.N.; te su dogovorno uplatile, svaka polovicu pozamašne svote, kako bi me pronašle i raskrinkale.

Privučen ogromnom svotom neobjašnjivo stečenog novca, Džejms Bond naših krajeva, gospodin N.N., uspio me je namamiti u klopku svog okrutnog sibirskog prijatelja, baćuške Zube, koji me je ukebao u kukuruzištu dok sam teškom mukom iscjeđivao posljednje kapi ulja iz nepožnjevene i gotovo trule čaške cvijeta suncokreta, prepune zrelih sjemenki.

Zubo i ja smo se gotovo odmah sprijateljili, jer je on uvidio koliki sam mučenik. Sažalio se baćuška Zubo nad mojom gorkom sudbinom, odbacio svoju čeličnu štangu u blato i zagrlio me. Ridao je, lijući gorke lužnate suze, koje su kapale u moju limenčicu s dragocjenim hladno prešanim suncokretovim uljem. Spoj njegovih toplih suza i ulja u limenčici, rezultirao je pojavom ultra finog sapuna kojim smo Zubo i ja kasnije oprali ruke i blatnjavu čeličnu štangu.

Još dok sam bio mladić, ulicama moga grada kružila je rimovana fama:

"Baćuška je Zubo uz pomoć teške štange,
U hladnome Sibiru liječio bitange!" smijeh

Da, postojali su o tome opsežni dokumenti u Staljinovim arhivama, a bivši esesovci, transformirani poslije drugog svjetskog rata u socijalne radnike širom istočne Njemačke, slali su baćuški Zubi nepopravljive huligane.

On ih je, mašući teškom čeličnom štangom, tjerao da uređuju najzaprljanije nužnike sibirskih kaznionica, a takva se terapija pokazala korisnom za buduću resocijalizaciju izgubljenih duša.

No, ja sam, evo, malo zastranio, a želio sam samo izraziti iskrenu zahvalnost gospođama blogericama koje nisu žalile sredstava da bi potaknule moj povratak na blog. smijeh
- 18:47 - Komentari (27) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< studeni, 2008 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

Studeni 2022 (1)
Siječanj 2014 (1)
Srpanj 2013 (1)
Siječanj 2013 (1)
Kolovoz 2012 (1)
Srpanj 2012 (2)
Lipanj 2012 (3)
Listopad 2011 (1)
Ožujak 2011 (2)
Listopad 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Rujan 2009 (1)
Ožujak 2009 (2)
Veljača 2009 (6)
Siječanj 2009 (5)
Prosinac 2008 (3)
Studeni 2008 (4)
Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (3)
Kolovoz 2008 (3)
Srpanj 2008 (6)
Lipanj 2008 (6)
Svibanj 2008 (6)
Travanj 2008 (12)
Ožujak 2008 (7)
Veljača 2008 (5)
Siječanj 2008 (8)
Prosinac 2007 (4)
Studeni 2007 (7)
Listopad 2007 (6)
Rujan 2007 (7)
Kolovoz 2007 (2)
Srpanj 2007 (7)
Lipanj 2007 (3)
Svibanj 2007 (1)
Travanj 2007 (4)
Ožujak 2007 (11)
Veljača 2007 (14)
Siječanj 2007 (5)
Prosinac 2006 (2)
Studeni 2006 (1)
Listopad 2006 (6)
Rujan 2006 (13)
Kolovoz 2006 (5)
Srpanj 2006 (5)
Lipanj 2006 (23)
Svibanj 2006 (26)
Travanj 2006 (10)

Opis bloga

  • Blog.hr
    Za sve prijatelje Sićušne Plave Iskre.
    vedjak@yahoo.com
    nešto o meni...

    Moji haiku pokušaji:

    nemarno bačen
    pokraj kante za smeće
    plišani medo

    vrh vlati trave
    u kapljici rose sjaj
    ulične lampe

    u čahuri svojoj
    zatočen sjećam se
    bio sam leptir

    nasred livade
    za hladnoću ne mari,
    djetelina cvjeta

    crveni glasić
    u zelenoj tišini
    pala jabuka

    Kaki jabuke!
    Oh, kako dugo nisam,
    Kušao nijednu!

    navrh oraha
    pogledom gospodari
    jedna vrana

    iza prozora
    djevojčica i medo
    ispred, tulipani

    uz rub guštare
    samonikle ljubice
    pustile miris

    večernji vjetrić
    odjek mojih koraka
    behar i mjesec

    pjesme i suze
    izgubljena mi duša
    još traži svoj dom

    krošnja bez lista
    žutim jabučicama
    siguran je dom

    iz neke rupe
    izvlači kobasice
    pametni mačak

    paukova mreža
    zarobila je misli
    u duplji hrasta

    u svježem blatu
    za gladne golubiće
    komadić kifle

    proljetni vjetar,
    svoja krila proteže
    na grani vrana

    plamsanje neba
    nad prštećom bjelinom
    bujnih behara

    prodorno krešti
    visoko iznad mene
    svraka u letu

    na autocesti
    raskomadana mačka
    vrane se goste

    bagreme mlade
    uz cestu poredane
    njiše slab vjetar

    poput privida
    na dnevnom nebu sjaji
    blijedi mjesec

    zelene lokve
    uzduž prašnjavog puta
    čičak u cvatu

    na uzlet spremna
    zamišljeno me gleda
    kosova ženka

    protkana vjetrom
    ispred našeg balkona
    krošnja javora

    u parku raste
    još vrtlari ga kljaštre
    divovski bonsai

    bijelim poljem
    u crnim kaputima
    vrane, ti i ja

    nemirna je noć,
    na bijelim vratima
    crvene kapi

    na mokroj cesti
    odražava se nebo
    putnik razmišlja

    vršak planine
    morem gustih oblaka
    smireno plovi

    tužnim cvrkutom
    osamljena ptičica
    nekog doziva

    ispod jelke još
    požutjela pšenica
    sjaj prolaznosti

    mali je pauk
    u mislima mojim
    ispleo mrežu

    mrkva u blatu
    sve što je još ostalo
    od snjegovića

    topla sirnica
    osjetilima mojim
    zaokupljena

    u tvrdom ledu
    pečat suhoga lista
    snaga topline

    tako daleko
    zaleđeni vrhunac
    je li ikad još bio




    kao glas tišine
    tri labuda u letu
    iznad jezera

    Vedranwave

    Z A M I S L I !!!




    Zamisli da nema raja.
    Lako je ako pokušaš.
    Nema ni pakla pod nama,
    Samo nebo je iznad nas.
    Zamisli sve ljude,
    kako žive za danas...

    Zamisli granica da nema.
    Učiniti to teško nije.
    Razloga za ubijanje i umiranje nema,
    Nema ni religije.
    Zamisli sve ljude,
    u miru kako žive...

    Da sam sanjar, možeš reći mi,
    No ja nisam jedini.
    Jednoga dana, nadam se, postat ćeš i ti!
    Kao jedan, svijet će živjeti!

    Zamisli posjeda da nema.
    Ako možeš, to me čudi.
    Potrebe za pohlepom i gladi nema,
    Samo za bratstvom svih ljudi.
    Zamisli sve ljude
    Cijeli svijet kako dijele...

    Da sam sanjar, možeš reći mi,
    No ja nisam jedini,
    Jednoga dana, nadam se, postat ćeš i ti!
    Kao jedan, svijet će živjeti!

    John Lennon

    Preveo: Vedran J.wave

Linkovi

TAOIZAM