Dvije gospođe, ne želim im navoditi imena; jedna iz Požege, a druga iz Rijeke, izravno su zaslužne za moj povratak na blog. Obje su već dugo uzorne blogerice, ali iznad svega, vjerujte, draga ljudska bića! Možda je suvišno napominjati kako sam s njima uspio ostvariti vrlo ležernu i prijateljsku internetsku komunikaciju.
Vjerojatno sasvim slučajno ili nečijom greškom, gospođa iz Rijeke otkrila je broj žiro - računa gospodina N.N., bivšeg uposlenika britanske tajne obavještajne službe. Obratila se nakon toga gospođi iz Požege koja je konzultirajući Avdu Fazlagića, bivšeg povjerenika CIA-e, koji je sada jedan od poznatijih bosanskih tajkuna, uspjela i osobno kontaktirati gospodina N.N.; te su dogovorno uplatile, svaka polovicu pozamašne svote, kako bi me pronašle i raskrinkale.
Privučen ogromnom svotom neobjašnjivo stečenog novca, Džejms Bond naših krajeva, gospodin N.N., uspio me je namamiti u klopku svog okrutnog sibirskog prijatelja, baćuške Zube, koji me je ukebao u kukuruzištu dok sam teškom mukom iscjeđivao posljednje kapi ulja iz nepožnjevene i gotovo trule čaške cvijeta suncokreta, prepune zrelih sjemenki.
Zubo i ja smo se gotovo odmah sprijateljili, jer je on uvidio koliki sam mučenik. Sažalio se baćuška Zubo nad mojom gorkom sudbinom, odbacio svoju čeličnu štangu u blato i zagrlio me. Ridao je, lijući gorke lužnate suze, koje su kapale u moju limenčicu s dragocjenim hladno prešanim suncokretovim uljem. Spoj njegovih toplih suza i ulja u limenčici, rezultirao je pojavom ultra finog sapuna kojim smo Zubo i ja kasnije oprali ruke i blatnjavu čeličnu štangu.
Još dok sam bio mladić, ulicama moga grada kružila je rimovana fama:
"Baćuška je Zubo uz pomoć teške štange,
U hladnome Sibiru liječio bitange!"
Da, postojali su o tome opsežni dokumenti u Staljinovim arhivama, a bivši esesovci, transformirani poslije drugog svjetskog rata u socijalne radnike širom istočne Njemačke, slali su baćuški Zubi nepopravljive huligane.
On ih je, mašući teškom čeličnom štangom, tjerao da uređuju najzaprljanije nužnike sibirskih kaznionica, a takva se terapija pokazala korisnom za buduću resocijalizaciju izgubljenih duša.
No, ja sam, evo, malo zastranio, a želio sam samo izraziti iskrenu zahvalnost gospođama blogericama koje nisu žalile sredstava da bi potaknule moj povratak na blog.
Post je objavljen 12.11.2008. u 18:47 sati.