Sićušna Plava Iskra

srijeda, 31.10.2007.

Meho (2)












Zimsko jutro u Vranju. Vjetar i sitne pahulje snijega. Kroz zatvoren prozor osjećam leden dah vjetra na glavi, vratu i ramenima. Gledam na ručni sat i vidim, pet je sati. Zimsko buđenje je u pola šest. Uskoro će dežurni jedinice dreknuti iz sveg glasa: "Ustaj vojsko!"
Prokleta vojska i onaj tko ju je izmislio. Svi mi tako mislimo, ali ne daj Bože da to naglas kaže bilo koji od nas. Ostavili smo djevojke, prijatelje, roditelje i žene i nikom od nas više nije jasno
kakve koristi narodi Jugoslavije imaju od ove usrane armije.

Pokušavam se pokriti dobro naprašenim, grubim pokrivačem i na taj način ostvariti barem malo topline za svoja promrzla ramena. Baš sam bio glup kad sam odabrao ovo mjesto za spavanje do prozora. Meho je bio pametan. On je odmah uletio u sam kut spavaonice i popeo se na kat. Onaj prozor do njegovih nogu, koji on redovito zatvara, trebao bi po pravilu službe u oružanim snagama biti tijekom cijele noći otvoren. Baš dobro da ga zatvara, jer kad je tako i meni manje puše po ramenima.

Dežurni u bateriji je Joso. Taj momak ima strašno iritirajući glas...Evo, otvara vrata i pali svjetlo u spavaonici. Tko je to uz njega? Bože, pa to je glavom potpukovnik Dobrić. Došao je u kontrolu. Joso iz sve snage zaurla: "Ustaj vojsko!" Momci kao jedan iskaču iz kreveta i započinju jutarnji vojnički ritual, a Meho se na kraju spavaonice, ne vidjevši potpukovnika Dobrića, proteže u krevetu i nešto psuje.

-Hej ti, druže vojniče!- Strogo podvikuje Dobrić i tek sad Meho shvaća da je vrag odnio šalu.
-Izvolite druže potpukovniče!
-Zašto se ti druže vojniče ne prihvatiš pospremanja kreveta kao i ostali vojnici?
-Oprostite, druže potpukovniče....- započinje Meho, ali ovaj mu ne da do riječi...
- Je li tebi jasno druže vojniče da ovaj prozor do tvog kreveta mora cele noći da bude otvoren? Osećate li vi drugovi vojnici kako je ovde zagušljivo?

Meho ne može izdržati i poluglasno negoduje: - Kome se prozor otvara, neka ga i otvori.-
Potpukovnku ništa ne može promaći i pita Mehu: - Odakle si ti druže vojniče?-
Meho ni pet, ni šest, nego odgovara: - Ja sam vam iz Prozora druže potpukovniče!-
U tom trenutku većina se vojnika ne može suzdržati, a da ne prasne u smijeh, a Dobrić pita Mehu: - A kako ti je ime vojniče?-
- Ja sam Meho Bajrić!- odgovara on.
-Dežurni, neka mi se vojnik Meho Bajrić iz Prozora javi na raport iza smotre, je l' jasno!-
-Razumem druže potpukovniče!- odgovara Joso i salutira, a Dobrić ljutito izlazi iz spavaonnice.
- 23:37 - Komentari (11) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< listopad, 2007 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Studeni 2022 (1)
Siječanj 2014 (1)
Srpanj 2013 (1)
Siječanj 2013 (1)
Kolovoz 2012 (1)
Srpanj 2012 (2)
Lipanj 2012 (3)
Listopad 2011 (1)
Ožujak 2011 (2)
Listopad 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Rujan 2009 (1)
Ožujak 2009 (2)
Veljača 2009 (6)
Siječanj 2009 (5)
Prosinac 2008 (3)
Studeni 2008 (4)
Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (3)
Kolovoz 2008 (3)
Srpanj 2008 (6)
Lipanj 2008 (6)
Svibanj 2008 (6)
Travanj 2008 (12)
Ožujak 2008 (7)
Veljača 2008 (5)
Siječanj 2008 (8)
Prosinac 2007 (4)
Studeni 2007 (7)
Listopad 2007 (6)
Rujan 2007 (7)
Kolovoz 2007 (2)
Srpanj 2007 (7)
Lipanj 2007 (3)
Svibanj 2007 (1)
Travanj 2007 (4)
Ožujak 2007 (11)
Veljača 2007 (14)
Siječanj 2007 (5)
Prosinac 2006 (2)
Studeni 2006 (1)
Listopad 2006 (6)
Rujan 2006 (13)
Kolovoz 2006 (5)
Srpanj 2006 (5)
Lipanj 2006 (23)
Svibanj 2006 (26)
Travanj 2006 (10)

Opis bloga

  • Blog.hr
    Za sve prijatelje Sićušne Plave Iskre.
    vedjak@yahoo.com
    nešto o meni...

    Moji haiku pokušaji:

    nemarno bačen
    pokraj kante za smeće
    plišani medo

    vrh vlati trave
    u kapljici rose sjaj
    ulične lampe

    u čahuri svojoj
    zatočen sjećam se
    bio sam leptir

    nasred livade
    za hladnoću ne mari,
    djetelina cvjeta

    crveni glasić
    u zelenoj tišini
    pala jabuka

    Kaki jabuke!
    Oh, kako dugo nisam,
    Kušao nijednu!

    navrh oraha
    pogledom gospodari
    jedna vrana

    iza prozora
    djevojčica i medo
    ispred, tulipani

    uz rub guštare
    samonikle ljubice
    pustile miris

    večernji vjetrić
    odjek mojih koraka
    behar i mjesec

    pjesme i suze
    izgubljena mi duša
    još traži svoj dom

    krošnja bez lista
    žutim jabučicama
    siguran je dom

    iz neke rupe
    izvlači kobasice
    pametni mačak

    paukova mreža
    zarobila je misli
    u duplji hrasta

    u svježem blatu
    za gladne golubiće
    komadić kifle

    proljetni vjetar,
    svoja krila proteže
    na grani vrana

    plamsanje neba
    nad prštećom bjelinom
    bujnih behara

    prodorno krešti
    visoko iznad mene
    svraka u letu

    na autocesti
    raskomadana mačka
    vrane se goste

    bagreme mlade
    uz cestu poredane
    njiše slab vjetar

    poput privida
    na dnevnom nebu sjaji
    blijedi mjesec

    zelene lokve
    uzduž prašnjavog puta
    čičak u cvatu

    na uzlet spremna
    zamišljeno me gleda
    kosova ženka

    protkana vjetrom
    ispred našeg balkona
    krošnja javora

    u parku raste
    još vrtlari ga kljaštre
    divovski bonsai

    bijelim poljem
    u crnim kaputima
    vrane, ti i ja

    nemirna je noć,
    na bijelim vratima
    crvene kapi

    na mokroj cesti
    odražava se nebo
    putnik razmišlja

    vršak planine
    morem gustih oblaka
    smireno plovi

    tužnim cvrkutom
    osamljena ptičica
    nekog doziva

    ispod jelke još
    požutjela pšenica
    sjaj prolaznosti

    mali je pauk
    u mislima mojim
    ispleo mrežu

    mrkva u blatu
    sve što je još ostalo
    od snjegovića

    topla sirnica
    osjetilima mojim
    zaokupljena

    u tvrdom ledu
    pečat suhoga lista
    snaga topline

    tako daleko
    zaleđeni vrhunac
    je li ikad još bio




    kao glas tišine
    tri labuda u letu
    iznad jezera

    Vedranwave

    Z A M I S L I !!!




    Zamisli da nema raja.
    Lako je ako pokušaš.
    Nema ni pakla pod nama,
    Samo nebo je iznad nas.
    Zamisli sve ljude,
    kako žive za danas...

    Zamisli granica da nema.
    Učiniti to teško nije.
    Razloga za ubijanje i umiranje nema,
    Nema ni religije.
    Zamisli sve ljude,
    u miru kako žive...

    Da sam sanjar, možeš reći mi,
    No ja nisam jedini.
    Jednoga dana, nadam se, postat ćeš i ti!
    Kao jedan, svijet će živjeti!

    Zamisli posjeda da nema.
    Ako možeš, to me čudi.
    Potrebe za pohlepom i gladi nema,
    Samo za bratstvom svih ljudi.
    Zamisli sve ljude
    Cijeli svijet kako dijele...

    Da sam sanjar, možeš reći mi,
    No ja nisam jedini,
    Jednoga dana, nadam se, postat ćeš i ti!
    Kao jedan, svijet će živjeti!

    John Lennon

    Preveo: Vedran J.wave

Linkovi

TAOIZAM