Miastenia Gravis
22.04.2011., petak
Mala potreba za izbacivanjem negative...
|
Ok, jako je teško ne biti ljuta/nervozna/iziritirana/šta li već/sve navedeno kada apsolutno sve utječe na tvoje stanje, od ovog zatopljenja do svega što se događa u životu... Ajde da pojasnim - odlazak u bolnicu na pregled i nervoza zbog toga pogorša stanje drastično, kao i odlazak na sud zbog razvoda... Ili, da kažem ukratko - sve što sam do ne tako davno mogla sama, više ne mogu, dapače, za sve trebam pomoč, pa i za ustajanje za stolice  a kamoli za neke radnje koje zahtijevaju više mišića da rade...Ukratko, uvijek sam u ovom stanju trebala pomoć, istina, no sad u zadnjih mjesec dana se toliko pogoršalo da je strašno, sad ni sama bez pomoći hodat po stanu ne mogu. Moram malo kukati, izbaciti sve to negativno iz sebe, kako bih pokušala spriječiti i takvu vrst pogoršanja bolesti, pa mi malo oprostite.  I, kako ostati u nekom iole normalnom raspoloženju?  Još kad dodaš činjenicu da HZZO neće omogućiti ljudima u teškom stanju mijastenije plazmaferezu, super se osjećaš... Ali, trudim se uvijek naći osmjeh, a u ovom stanju, na žalost, jedini način koji imam za to je internet i kontakt s ljudima na taj način (ok, i mobiteli i telefoni). Zgodno je kad ti se život i kontakt više manje svede na to  Ali ipak eto našla zanimljive ljude i tako  . Pa bar nešto dobroga da izađe iz toga, zar ne?  I, bez ljutnje, ali očito sam trebala i htjela ovdje ovo malo iz sebe izbaciti, da se bar nakratko osjećam bolje. I, koliko god ljuta/nervozna/tužna i sve ostalo bila, i dalje ostajem voljna i željna borbe za sebe, borbe za nalazak sreće za sebe, i to mi je drago vidjeti i potvrditi samoj sebi opet iznova. I sad izbacih što željeh, pa stajem do sljedeće potrebe za tipkanjem ovdje.  |
