Mia-go away!

Depresija je čudan osjećaj. Obuzme te postepeno a zatim odjednom, u trenu. Traje dok je ne ispoljiš - kao ja npr.s riganjem a vjerujem da svatko ima svoje načine; vjerovatno normalnije od mojih. I onda ode. I opet totalni preokret, novo razmišljanje, novi vidici koji se otvaraju i "uvjerenje" da će sve biti bolje. Zatim zaista i krene bolje, pozitivno razmišljanje-pozitivne stvari; sve je tu. Valjda dođe do neke granice kada smo zadovoljni; granice kada se osjećamo potpuno a zatim odjednom ponovno posrnemo-zašto? Da li baš zato šta smo sad sretni, osjećamo se kao da imamo sve, da smo postigli sve, neko zadovoljstvo? Da li je istina da kada je sve ok, zapravo ništa nije ok? Vjerovatno je. Uvijek tražiš još, još, još. Ništa nikada nije dovoljno. Jer da jest, da li bi bilo smisla života? Ali kako onda izbaciti depresiju iz toka misli; kako se oduprijeti; da li se treba odupirati i je li istina da stvari kojih se odričemo sve više nam trebaju? Vjerovatno jest. Usponi i apdovi u nedogled. Čvrsta uvjerenja koja se poljuljaju za dan, dva, tri. U čemu je tajna zadovoljstva? Ja je još uvijek pokušavam naći. Neznam, opet ne povraćam, jučer jesam. Izbacila sam iz sebe neku negativnost. Danas je sve super. Znam da ne mogu tako funkcionirati; normalni ljudi to ne rade. Voljela bi biti jedna od njih. Mislim da sam smršavila, vidim po struku, a ne po vagi. Vjerovatno zato jer vježbam pa su sad tu i ti mišići nekakvi koji teže. Nemam pojma; neću se vagati neko vrijeme. Iako problem nije u težini; nebi trebala razmišljati neko vrijeme. Jer um je najveći neprijatelj.
Angie-drago mi je da se držiš svoje odluke i da normalnije jedeš. A razmišljanja o budućnosti...hm, da, bolje je ne razmišljati. Jer nekada su postavljeni ciljevi veći od vlastite vjere u samog sebe i tada to deprimira. Bolje ne razmišljati...
Hvala vam svima na potpori i komentarima, držite se i ne zaboravite na male stvari u životu koje čine sretnima! I sjetite se da ne treba razmišljati previše! Jer naj sretniji su ljudi oni koji ne razmišljaju previše!

Nakon 2 ok tjedna, opet 3 dana povraćanja za redom. Zašto? Neznam; neka nervoza me oprala i na taj način sam je uspjela smiriti! Najgore je šta sam uopće posustala prvi dan; da nisam možda do ovoga nebi ni došlo. I sad sve ispočetka po neznam koji put. Imam 52 kg još uvijek,znači još 2 dole...svjesna sam da nemogu ovako živjeti. Ne mogu ostvariti nikakav suživot s Mijom jer to više nebi bio život. Svjesna sam da se ništa drastično neće promijeniti ako jedan dan jedem više. Ali ta jebena nervoza, taj osjećaj kao da ću eksplodirati iznutra, to neko nezadovoljstvo...i opet vezano s mijom, i opet povraćam i hranim ju na taj način....neznam.
Vidim da ima dosta cura na blogovima u zadnj vrijeme. Valjda je to zbog ljeta.
Baš nevino kako to sve započne; kao i kod mene. Da smršavim do ljeta. Borba traje predugo i nije vrijedna. No to netko skuži prije, netko kasnije.
Neznam šta da pišem više,nemam inspiracije danas. Nadam se da ste vi dobro i nadam se da nikada nećete doći u stanje u kakvom sam ja sada. Uopće neznam objasniti to stanje. Deprimiram se, i onda napravim još jedan korak prema deprimiranju. Svjesna sam svega toga. Ja sam valjda jako destruktivna osoba. Kao i svi ostali koji imaju slične probleme. Zašto smo tako nezahvalne životom koji imamo i stvarima koje nas okružuju pa želimo sve to uništiti?

Još uvijek nisam povraćala, nadam se da ni neću tako brzo;danas mi je neki krizni dan;nisam skoro niš jela do 5 kad sam pojela taj ručak i sad sam onako napuhnuta a mrzim taj osjećaj! Morat ću ubrzo negdje pobjeći iz kuće da ne rigam. Jer primjećujem da sam sretnija u zadnje vrijeme. Odkada se suzdržavam. Primjećujem da mi se da više stvari, da mi se neda zabijati u kuću i da želim izlaziti,družiti se...šta kao osoba sa mijom ne mogu. Tj. nisam sposobna. Neda mi se. Budem asocijalna i najrađe bi pobjegla od svih. Izgubim se tada totalno;s godinama šta su prošle, sve više i više. Teško mi je danas se oduprijeti (to je ona ovisinička kriza:) ) al moram probat nekako...
Mislim da sam skinula 1kg. To je ok;još 2 ostala. Velika pusa svima i držite se i u najkriznijim trenucima,kao šta je trenutačno sada meni. U pms-u sam;vjerovatno je i to razlog. Pa da.