Mia-go away!

Nakon 2 ok tjedna, opet 3 dana povraćanja za redom. Zašto? Neznam; neka nervoza me oprala i na taj način sam je uspjela smiriti! Najgore je šta sam uopće posustala prvi dan; da nisam možda do ovoga nebi ni došlo. I sad sve ispočetka po neznam koji put. Imam 52 kg još uvijek,znači još 2 dole...svjesna sam da nemogu ovako živjeti. Ne mogu ostvariti nikakav suživot s Mijom jer to više nebi bio život. Svjesna sam da se ništa drastično neće promijeniti ako jedan dan jedem više. Ali ta jebena nervoza, taj osjećaj kao da ću eksplodirati iznutra, to neko nezadovoljstvo...i opet vezano s mijom, i opet povraćam i hranim ju na taj način....neznam.
Vidim da ima dosta cura na blogovima u zadnj vrijeme. Valjda je to zbog ljeta.
Baš nevino kako to sve započne; kao i kod mene. Da smršavim do ljeta. Borba traje predugo i nije vrijedna. No to netko skuži prije, netko kasnije.
Neznam šta da pišem više,nemam inspiracije danas. Nadam se da ste vi dobro i nadam se da nikada nećete doći u stanje u kakvom sam ja sada. Uopće neznam objasniti to stanje. Deprimiram se, i onda napravim još jedan korak prema deprimiranju. Svjesna sam svega toga. Ja sam valjda jako destruktivna osoba. Kao i svi ostali koji imaju slične probleme. Zašto smo tako nezahvalne životom koji imamo i stvarima koje nas okružuju pa želimo sve to uništiti?