Fran i Ivor u akciji
utorak, 22.05.2012.
Nastavak puta - na more
U prethodnom postu sam opisala kako nam je bilo na Bjelolasici. Nakon ručka u Sabljacima smo krenuli u smjeru suprotnom od kuće  , pravac more, Crikvenica.
U kući u kojoj smo spavali je bila jedna slatka mica koja je bila gostoljubiva kao i njene gazde. Klinci su je totalno izgnjavili, a ona uopće nije bježala, nikog nije ogrebla
i u kavez su je strpali, dirali i mazili, ne baš nježno sa svih strana, a ona je sve stoički trpila
Drugo jutro smo se autom provozali do Selaca pa šetnjica uz more po preeedivnom vremenu.
Kupaće nisam nosila jer mi nije ni palo napamet da se kupamo u travnju u moru, pa kažu da je tek nekih 17 stupnjeva, probala sam samo prstima, brrr. Ali, mojim malim muškićima nikako nisam mogla objasniti da je moguće doći na more, a ne kupati se, njima je to potpuno nejasno. Stoga sam ja u šetnju ipak ponijela ručnike, nikad se s njima ne zna. I tako s vremenom sve je manje odjeće bilo na njima
Bacamo kamenčiće u more,
grickamo jabuke uz dogovor tko pojedne komad jabuke dobije keks, Matea je pobijedila osvojivši 4 keksa, a Fran i Ivor po dva. I tada netko kaže, tko se okupa isto dobije keks, ja pristanem. I pogodite tko se prvi smočio pa Ivor, naravno, toliko je bio brz da to nisam uspjela ovjekovječiti. Ali, sam za druge zato bila spremna.
Na pitanje jel hladno, Fran odgovora:"pa, zapravo je, ali samo malo nema veze kupat ćemo se mi" Plaža nije loša, ali kamenčići su jako bodljikavi
Nakon svega, nazad za Crikvenicu, ali pješke (pocrvenila sam kao račica, ali samo s lijeve strane  )
Neku su šetali lijepo stazom, a neki drugi kao kozice po stijena (Fran i Domagoj, naravno)
Poziranje uz galeba
Ovaj predivni cvjetak sam morala uslikati jer ovih biljaka ima dosta na Hvaru, ali nikad ih nisam vidjela da cvjetaju
Odmorili smo se uz picu u Crikvenici, a onda su Ivica i moj brat ponovo pješke za Selce po auto, a šogorica i ja na plažu. Prvo su se dobro iskakali po igralištu:
A onda, ne moram ni reći, ponovo kupanje, još i više negou Selcu, smočili su svu odjeću, a ručnike smo ostavili u autu, ali nema veze, njima ništa nije smetalo, bojala sam se da se ne prehlade, ali hvala Bogu nisu ipak je vani bilo jako toplo. Kad se vrato muški dio ekpie s autom i suhom odjećom, mislili smo mrtvi umorni da je vrijeme da se ide kući, ali klinci se baš nisu složili s nama, ma odakle im samo toliko energije.  Ajd, zadovoljili smo im još i želju za trampolinom. Jedino je Ivor izabrao veliki toboga, pa na trampolini je na gimnastici dva put tjedno (iako se na kraju ipak malo i tamo prošvercao  )
Drugo jutro nakon što smo se dobro naspavali, poigrali s mačkom, ispričali i zahvalili našim domaćinima (prijatelji moga tate, hvala im i ovako još jednom) krenuli smo lagano (malo prije podneva) prema kući. |
