Prvo nešto što nema veze sa samim naslovom.
Danas smo klinci i ja sami otišli na bazene, bez Ivice, prvi puta (on je bio na nogometu). Bili su savršeno dobri, Fran je već stvarno veliki dečko, pomagao je Ivoru sve, nisam mu morala ni reći.... Razlog odlaska je bio dogovor od prije par dana sa mamom njegovog vrtićkog prijatelja. Oni su došli u punom sastavu: mama, tata, Franov prijatelj i njegov mlađi brat. Super smo se proveli, klinci naigrali, naplivali, mame se napričale. Zaključak: morat ćemo to opet ponoviti.
Početkom 5. mjeseca se u izložbenoj dvorani Waldinger održavala izložba likovnih radova djece predškolske dobi. Zapravo se komisiji pošalje veliki broj dječjih radova iz svih vrtića na području grada, a oni izaberu one koje idu na izložbu.
I Franov rad je odabran
Ja sam bila oduševljena (i ne samo njegovim uratkom), koliko samo detalja na njegovoj slici, koliko je to zahtjevalo strpljenja..., ali ja sam ipak ponosna mama, a vi procijenite sami.
Pa malo poziranja ispod slike
Još jednom, ali iz druge perspektive
Muški dio ekipe nije imao previše strpljenja baš za velika i detaljna razgledanja, pa su oni otišli, ali ja sam bila dosljedna.Kad sam ih na kraju otišla potražiti, oni me fotkali na prepad
P.S. stigla sam do okruglog 100-tog posta
|