Zapravo mi većinu vremena skićemo kojekuda i jedva dočekam neko popodne da ne moramo nikuda ići i tada se uvijek iznova iznenadim koliko stvari stignem napraviti
Pa evo malo što mi to radimo kod kuće.
Sljedeća fotka je još od prije nekih mjesec dana, ja sam si malo sređivala frizuru, a vidite što je za to vrijeme Fran napravio Ivoru i sebi, vjerujte bolje mu ide s tim viklerima nego meni.
Jedan dan je došao ovakav pred mene, napravio si je masku za lice od dijelova usisivača, ne brinite to su oni koje nikad ne koristim, a imaju i rupe sa strane
Predstavljam vam letećeg robota:
Ivor je nešto crtao na papiru na podu pa mu je Fran napravio stol i demonstrirao mu kako se koristi
A Ivor bi sve dao samo za autiće. Autići i vlakovi su zakon (iako su nedavno u oštru konkureciju uletejeli i avioni), slaže ih na sve moguće načine i gdje god mu se svidi
Iz knjižnice smo posudili jako zanimljivu knjigu o pokusima (naknadno ću navesti i njezino ime i autora).
Pokusi su vrlo jednostavni i primjereni manjoj djeci uz malu pomoć roditelja. Ali da pohvalim mog velikog sina koji je neke stvari napravio potpuno sam, samo na osnovu slika jer još ne zna čitati.
Uz svaki pokus je napisano i fizikalno objašnjenje.
Evo slike naše zmijice koja održava ravnotežu na slamčici ako ju se namjesti u težište.
I da ne pomislite kako je kod nas sve idila, evo kako je izgledala dječja soba neki dan
Tri dana sam mom velikom sinku pričala da mora odvezati zavoje koje je ponovo povezao po cijeloj sobi i to tako da jedva mogu otvoriti vrata od njihovog ormara s odjećom, upozorila sam ga da je bolje da to napravi sam jer ću ja prerezati ono što mi bude smetalo....Zavoji su ostali, škare su obavile svoj dio, a netko je bio jako porvijeđen, ljut, tužan što sam mu uništila nešto što je on jako dugo pravio i eto one gornje slike.
|