|
Ovdje ću izdvojiti neke Franove izjave. Tete u vrtiću ih često pitaju svašta pa svakih malo naiđemo na dječja razmišljanja na panou.
05/09. "Tko si ti?"
"Ja sam Fran M. Ja sam dobar čovjek"
12/09. "Da si ti Djeda Mraz što bi pokonio mami i tati?" "Mami cvijet, a tati radio"
02/10. "Da možete birati u što ćete se pretvoriti što biste izabrali i zašto?" "Duh, zato što ga nitko ne može ubiti, on ne može umrijeti."
08/10. "Bako, sutra mi budi poslušna kao igračka."
|
Fran i Ivor u akciji
srijeda, 07.04.2010.
Priprema i proslava Uskrsa
Kako mi je ove godine Uskrs brzo došao tako je još brže i prošao, već opet radimo i sve je po starom...
Još prije skoro dva tjedna smo pisali Zeki pismo sa željama. Fran je zaželio Ben ten sat i bakugan lopticu, a Ivor kućicu ( to je rekao samo zato što je par trenutaka prije nego što smo ga priupitali što bi želio da mu zeko donese u gnijezdo, proučavao neku kućicu u knjizi, još mu je to pitanje zapravo prilično bilo nejasno)
Ni ove godine se nismo odlučili za pravljanje velikih količina kolača iz jednostavnog razloga jer nas zapravo niti nema kod kuće. Tako sam u petak napravila kuglof, prvi puta i stvarno je super uspio, bio je jako ukusan, zanimljivo je izgledao i najvažnije, svima se svidio, čak toliko da nam je to bio doručak (s mlijekom) u subotu.
U subotu smo bili jako vrijedni, Ivica se već prije doručka vratio s pijace sa svježim sirom i vrhnjem, rotkvicama, mladim lukom i naravno narcisama za mene.
Nakon doručka započeli smo s ukrašavanjem jaja.
Fran s kistom u ruci, moj umjetnik
Onda je Ivor preuzeo kist, a Fran boje.
Ivor je jasno htio i to, ali smo ga uspjeli odgovoriti (jer tada ne znam koje bi jaje ostalo čitavo )
Nakon jaja (kojima smo još nalijepili preslikače), smo otišli nabrati travu. Usput smo se vani loptali, igrali sa susjedovim zekom, ja bila na frizuri....
Po povratku je odmah bilo na redu pravljenje gnijezda
Zeki smo pripremili i mrkvicu, ako ogladni
Popodne smo još kuhali jaja u ljusci od luka, i napravila sam krempite sa šlaogom i tzv. pijanu verziju, s petit-ber keksom umočenim u rum, a premazan ostatkom kreme za krempite.
Nama su i same pripreme bile jednako zanimljive i jedva dočekane skoro kao i Uskrs.
I evo kako je Zeko napunio našu košaricu
4.30, vani još mrkli mrak: Ivor plače, ja dotrčavam u sobu da ga smirim, ali preksno, Fran je probuđen (inače ga Ivor još nikada nije probudio, koliko god plakao) i odmah na prvu :" Mama, idemo vidjeti da li nam je Zeko ostavio darove" Prije nego li sam išta stigla izuzstiti, mi smo već kod balkonskog prozora i gledam taj sjaj u okicima i olakšanje, dobro je pokloni su tu. Na sreću odmah je prihvatio prijedlog o otvaranju poklona tek kad svane. Još smo mi svi troje pričali u krevetu, pa se zavukli svi troje u jedan krevet i jedva zaspali, ja tek kad sam se oko 5.30 prebacila u Ivorov krevet jer me je na gornjenjem stalno netko od njih dvojice "udarao".
6.30: "Mama, dođi vidi što sam dobio" Dakle, on se ustao, prešeo preko mene, otišao na balkon po poklon, pronašao pravi, odmotao ga i trk po mene. Ja jedva gledam, ali ajd igrali smo se bar 30 minuta s novim magnetima geomag
Vrlo rano smo bili spremni za uskršnji doručak
Jasno da smo započeli s razbijanjem jaja
Prva "stanica" do koje smo se uputili nakon doručka je bilo kod mog brata i ekipe.
Tamo smo uživali na dvorištu, Ivor i Mateica isprobavaju novi ksilofon
Zatim smo se uputili kod bake na ručak.
Podrazumijeva se da je ipak prvo bilo otvaranje poklona.
Stric Darko i Fran se nešto zezaju za vrijeme ručka
a potom odmah i Ivor radi iste face
Vraćajući se kući na popodnevni odmor (Ivor je zapravo u 14.30 inače već budan i naspavan) Fran je zaključio kako mu Zeko još nije donio ništa od navedenoga u pismu, iako ima još dva odredišta koja trebamo provjeriti, ali nagodinu mu neće niti napisati pismo pa neka sve bude iznenađenje jer mu se ova iznenađenja jako sviđaju.
Da dodam za dobar kraj, kod tetke Andrijane je dobio Ben ten sat, a kod strica Darka bakugan lopticu, što mu je još dodatno začinilo već savršen dan.
U ponedjeljak smo planirali ići na selo, ali u 7.30 smo već bili u bolnici jer je Ivor nažalost u noći dobio napadaje laringitisa pa smo morali na bocu da prodiše
Čekalo nas je dva dana dnevne bolnice i beskrajno sjedenje u čekaonici punoj bolesne djece i ujutro i navečer. Danas više nismo morali u bolnicu, ali i sad na žalost teško diše jer mu je jako začepljen nosić, samo se nadam da se neće ponovo sve vratiti.
Sutra svejedno svakako idemo u bolnicu kod ortopeda zbog njegovih stopala, kod tog specijaliste još nismo bili! Nadam se da će nam preporučiti ortopedske cipellice, jer na Goljak se nismo uspjeli naručiti za 4 mjesec, doktorica je imala samo jedan termin u cijelom 4. mjesecu na koji smo zakasnili
Mogu zvati tek 27.4. za 5. mjesec, a to je stvarno duuugo bez pravih cipelica.....
|
|
|