srijeda, 05.07.2006.
Alone at last
Nakon prijetnja smrću od strane blogera Crnorizle i krajnje brutalnog Antibloggera odustao sam od ideje zatvaranja mog bloga.Prijetnje su bile jeko okrutne i uključivale su kidanje mojih djelova tjela.Antiblogger i ja samo sinoć u mirnoj atmosferi Hard rock slušaonice razgovarali o životnim fazama koje ljudi prolaze.Dok je Quiet Riot bubnjao sa nisko kvalitetnih zvučnika ja sam se bacio u melankoliju koja je inače faza kroz koju i ja prolazim.Ne mogu odoljeti samoći koja me prožima već dug niz mjeseci tj. već malo više do godine dana.I uživam u tome iako znam da melankolija pokazuje moju slabost na emocinalnoj razinini,a nezrelost da i ne govorim.Ja ljudima kažem da sam takav i da se jednostavno ne mogu promijeniti,ali sve se čini da me ne razumiju.Kad se velika skupina skupina ljudi okupi ja sam neoupušten i ponašam se djetinasto.Često biježim od drugih u prirodu gdje nalazim utočište i nažalost često životinje smatram boljim slušaocima od ljudi.Put kojim ću poći za 2 tjedna će biti dug,ali i zabavan jer ću pobijeći od grada i ritualno provesti mjesec dana u kući staroj preko 100 godina.Istina je da u kući svake godine izrone neka nova pošast(Pčele,Zmije,Pusi...).No barem spavam sa bejzolskom palicom pokraj kreveta ako što kojim slučajem bude gmizalo po krevetu.Iz godine u godinu sve više mrzim kupanje.Onaj osijećaj kad se sol osuši na tijelu,nezrelo društvo na kupanju,monotono kartanje,umoran rad ruku je postao naporan i dosadan.No neću vas gnjaviti mojim glupostima.Napisao sam još jednu pjesmu koja će vas posjetiti na "Ride the lightning" od Metallice.Tema je ista. Slika je poznato dijelo od Théodorea Géricaulta koji je naslikao po istinitom svjedočanstvu putnika Francuskog broda La Méduse.Francuski se brod 1816. uputio u Senegal kako bi je pripoio Francuskoj.Zapovijedništvo nad brodom je dodjeljeno Julien-Désire Schmaltzu koji se pokazao krivim izborom.Brod doživljava nesreću te preživjeli izgrađuju ogoroman splav koji će danima polviti po Atanlntiku.Putnici će umirati jedan po jedan upuštajući se u razne činove od samoubojstva i kanibalizma.Podsječam slika je nactrana po istinitim svjedočanstvima.  Bat drvenog čekiča prolomi zrak Kao da je udario u moje srce I onda kraj ne osijećam ništa Vode me,ali ne osijećam ništa Vezivaju me,ali ne osijećam ništa Sijedim i čekam Još koja minuta i sve je gotovo Smijem se kraju otvoreno A ovo groblje osuđenih duša Me promatra začuđeno Sada dolazi i svećenik Kažem da sam Ateist, Ali on nije tu u službi Boga On je u službi smrti Te i njegovo osuđeno lice Pokaziva moju budućnost Prolazimo kraj zrcala Ali svečenik nema odraza Tamo je čovjek u kukuljici I nosi ogromni srp A ja se još smijem Da smijem se,znajući da je ovo sve san Stavljaju me u stolicu A ja krvniku pričam viceve Znajući da ću se probuditi Sada i Smrt progovara: „I da mi je dolinom Smrti proći Zla se ne bojim Jer znam da si uz mene...“ Krvni poteže ručicu i ja čekam svoj krevet Ali ne,nešto tu ne valja Zašto boli Zašto plačem Zašto koči Zašto me trese Ne,k vragu, ne Nema više smijeha Sad se kraj zadnji smije Sad se smrt zadnja smije |
- 19:36 - Komentari (33) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Dobrodošli na moj blog.Nadam se da će vam se svidjeti i da ćete naći zanimljive stvari na njemu.Ima retro tema,recenzija,osobnih mišljenja od jednog kretena.Stoga bacite se na čitanje. Javite mi se na mail Free Site Counters |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||