Marketing
Alone at last
Nakon prijetnja smrću od strane blogera Crnorizle i krajnje brutalnog Antibloggera odustao sam od ideje zatvaranja mog bloga.Prijetnje su bile jeko okrutne i uključivale su kidanje mojih djelova tjela.Antiblogger i ja samo sinoć u mirnoj atmosferi Hard rock slušaonice razgovarali o životnim fazama koje ljudi prolaze.Dok je Quiet Riot bubnjao sa nisko kvalitetnih zvučnika ja sam se bacio u melankoliju koja je inače faza kroz koju i ja prolazim.Ne mogu odoljeti samoći koja me prožima već dug niz mjeseci tj. već malo više do godine dana.I uživam u tome iako znam da melankolija pokazuje moju slabost na emocinalnoj razinini,a nezrelost da i ne govorim.Ja ljudima kažem da sam takav i da se jednostavno ne mogu promijeniti,ali sve se čini da me ne razumiju.Kad se velika skupina skupina ljudi okupi ja sam neoupušten i ponašam se djetinasto.Često biježim od drugih u prirodu gdje nalazim utočište i nažalost često životinje smatram boljim slušaocima od ljudi.Put kojim ću poći za 2 tjedna će biti dug,ali i zabavan jer ću pobijeći od grada i ritualno provesti mjesec dana u kući staroj preko 100 godina.Istina je da u kući svake godine izrone neka nova pošast(Pčele,Zmije,Pusi...).No barem spavam sa bejzolskom palicom pokraj kreveta ako što kojim slučajem bude gmizalo po krevetu.Iz godine u godinu sve više mrzim kupanje.Onaj osijećaj kad se sol osuši na tijelu,nezrelo društvo na kupanju,monotono kartanje,umoran rad ruku je postao naporan i dosadan.No neću vas gnjaviti mojim glupostima.Napisao sam još jednu pjesmu koja će vas posjetiti na "Ride the lightning" od Metallice.Tema je ista.
Slika je poznato dijelo od Théodorea Géricaulta koji je naslikao po istinitom svjedočanstvu putnika Francuskog broda La Méduse.Francuski se brod 1816. uputio u Senegal kako bi je pripoio Francuskoj.Zapovijedništvo nad brodom je dodjeljeno Julien-Désire Schmaltzu koji se pokazao krivim izborom.Brod doživljava nesreću te preživjeli izgrađuju ogoroman splav koji će danima polviti po Atanlntiku.Putnici će umirati jedan po jedan upuštajući se u razne činove od samoubojstva i kanibalizma.Podsječam slika je nactrana po istinitim svjedočanstvima.
Bat drvenog čekiča prolomi zrak
Kao da je udario u moje srce
I onda kraj ne osijećam ništa
Vode me,ali ne osijećam ništa
Vezivaju me,ali ne osijećam ništa
Sijedim i čekam
Još koja minuta i sve je gotovo
Smijem se kraju otvoreno
A ovo groblje osuđenih duša
Me promatra začuđeno
Sada dolazi i svećenik
Kažem da sam Ateist,
Ali on nije tu u službi Boga
On je u službi smrti
Te i njegovo osuđeno lice
Pokaziva moju budućnost
Prolazimo kraj zrcala
Ali svečenik nema odraza
Tamo je čovjek u kukuljici
I nosi ogromni srp
A ja se još smijem
Da smijem se,znajući da je ovo sve san
Stavljaju me u stolicu
A ja krvniku pričam viceve
Znajući da ću se probuditi
Sada i Smrt progovara:
„I da mi je dolinom
Smrti proći
Zla se ne bojim
Jer znam da si uz mene...“
Krvni poteže ručicu i ja čekam svoj krevet
Ali ne,nešto tu ne valja
Zašto boli
Zašto plačem
Zašto koči
Zašto me trese
Ne,k vragu, ne
Nema više smijeha
Sad se kraj zadnji smije
Sad se smrt zadnja smije
Post je objavljen 05.07.2006. u 19:36 sati.