Neotkrivena pričalica
srijeda, 02.08.2017.
Jesam li to ja?
Svatko od nas ima svoje osobine koje nas određuju.I one dobre i one loše. Koliko smo različiti, toliko smo po mnogočemu i vrlo slični. U ljudskoj je prirodi želja za analiziranjem drugih, tražiti im mane i poneku vrlinu. Nije nam teško na temelju ponašanja imenovati osobinu osobe koju poznajemo.Ponekad čak i nekome u prolazu dodijelimo određenu osobinu. To se najčešće događa na nekoj bezbrižnoj kavi s prijateljicama gdje se opušteno komentiraju prolaznici (npr. ima dobar stil odijevanja, previše je digla nos, čini se brižnom majkom, izgleda poput pravog intelektualca, simpatičan je...). Dakle, nije nam teško nekog okarakterizirati, čak štoviše, volimo to raditi.
Do preokreta dolazi kad smo u situaciji u kojoj moramo analizirati sebe same. Tu nailazimo na problem. Teško nam je odrediti vlastite prednosti i nedostatke. Često se vodimo onim osobinama koje su nam dodijelili drugi jer ih mi sami teško prepoznajemo. Kažu li nam ljudi oko nas da smo plemeniti, dobri, marljivi ili sebični,plašljivi..mi te osobine prihvaćamo svojima.
U radu s djecom puna sam puta naišla na isti problem. Kad imaju zadatak okarakterizirati ostale učenike u razredu, puni su ideja o tomu koje će im dobre i loše osobine pripisati ( dobar prijatelj, duhovit, dosadan, marljiv, ne zna čuvati tajnu, iskren...). Problem nastaje kad im kažem neka svatko sebe opiše jednom dobrom i manje dobrom osobinom. Nastaje tajac. Teško im je sebi pripisati lošu, a još teže dobru osobinu. Potrebno ih je dugo navoditi da osvijeste ono što ih određuje kao individue.
Isto što i s djecom, događa se i s nama odraslima. Jest da smo mi svjesniji svojih nekih osobina, ali ipak je većina njih nama samima nevidljiva. Uvjerila sam se to na vlastitoj koži u vrijeme ovogodišnjeg ljetovanja.
Imala sam zadovoljstvo ljetovati s bliskim rođakom koji posljednjh godina živi na drugom kraju Europe pa se ne viđamo često. No, djetinjstvo nam je bilo protkano zajedničkim druženjima, dugim razgovorima i nezaboravnim događajima iz kojih proizlaze lijepe uspomene.
Ne bih nikad dovela u vezu ljetovanje i rođaka s osobinama koje su tema ove priče da se nije dogodilo sljedeće. Prekapajući po mnogim zajedničkim uspomenama i prepričavajući ih nekome tko nas poznaje kratko vrijeme, previše puta sam zastala čuvši kako iz priča mojeg rođaka isplivavaju moje osobine. Zanimljivo je bilo slušati kako se kroz proživljene situacije i kroz naša ponašanja osobine nameću same po sebi. Iz tih razgovora iščitala sam niz dobrih i onih manje dobrih vlastitih osobina. Neke od njih taj mi je razgovor samo potvrdio (jer sam znala da me određuju), a neke sam tek osvijestila ne znajući do tada da ih uopće posjedujem.
Nebrojeno puta se dogodi da je ono kako se mi sami vidimo i kako nas vide drugi potpuno različito. Puno sam toga naučila o sebi osluškujući kako me drugi vide i doživljavaju.
Bitno je osluškivati druge i osvijestiti ono kako nas okolina vidi kroz naša djela. Ponekad nas to može pozitivno, a ponekad negativno iznenaditi.
I zato, želite li naučiti nešto novo o sebi ili osvijestiti ono što već znate, obratite pozornost kako vas doživljavaju ljudi koji vas okružuju. Možete puno dobrog spoznati.
I na kraju, nisu osobine te koje nas određuju. Određuju nas naša djela iz kojih se osobine neminovno rađaju.
Oznake: osobine, kako nas vide drugi, dobre i loše osobine
