let u boji naopačke

Zove nas Zemlja
Hoćemo li se promijeniti,
Ikad?
Jednog dana ustati kao drugačiji ljudi,
Koji hodaju bosonogi po zemlji,
Uranjaju u more sa zahvalnošću,
Grle djecu sa svijesti
Da tu leži naša beskonačnost?
Hoćemo li jednog dana ustati,
I neće biti vijesti na Indexu,
Samo mi,
Sretni što smo tu?
Hoćemo li jednoga dana Biti,
Ili ćemo samo opstati?

Obrijala sam brkove Čupkom,
Noge žiletom,
Moderna civilizacija mi se čini daleko,
I nakon dugo,
Mislim kako možda bolje mogu
Sama,
I bez nje.

Mental note to self: pamti ovo.

Oznake: korona i ostale nemani, osobna odgovornost, Mindfullness


28.03.2020. subota

- Gukni golube (6) - Misli na drvo - #

<< Arhiva >>