Gledam Sunce Gledam Mjesec Na istom nebu: Čekam potres Jer svaka idila Samo toliko traje. |
Hoćemo li se promijeniti, Ikad? Jednog dana ustati kao drugačiji ljudi, Koji hodaju bosonogi po zemlji, Uranjaju u more sa zahvalnošću, Grle djecu sa svijesti Da tu leži naša beskonačnost? Hoćemo li jednog dana ustati, I neće biti vijesti na Indexu, Samo mi, Sretni što smo tu? Hoćemo li jednoga dana Biti, Ili ćemo samo opstati? Obrijala sam brkove Čupkom, Noge žiletom, Moderna civilizacija mi se čini daleko, I nakon dugo, Mislim kako možda bolje mogu Sama, I bez nje. Mental note to self: pamti ovo. Oznake: korona i ostale nemani, osobna odgovornost, Mindfullness |
Spiegel da smo se volili polako, i promišljali kako se voliti više, možda bi još uvijek uspijevali nadmašiti strune svakodnevnice, virtuozno, kao neki koje znamo, ali mi nismo laštili gudala, nismo mijenjali žice, nismo se ugađali, i sada smo tu, raštimani, čekamo, da nam dopuste da se razdvojimo da budemo svaki sam o sebi, nešto je tu i tužno i radosno, ali znaš, stvarno mi je žao što nismo mogli više. |
E moj Johnny, Ti si mislio da je proljeće u decembru nešto, Da tek vidiš snijeg u martu Poslije potresa U doba korone, O ovom nisu pisali Ni u udžbenicima Iz prirode i društva, O ovome nismo učili ni riječi, A kao da nam sve propuštene lekcije Ulaze na vrata Bez kucanja Ili najave Ne htijući mnogo više od života Zaglavili smo Između dva osmijeha, Lica i pahulje Oznake: korona i ostale nemani |