Između kišnih kapi Nabadamo nogu pred nogu, Odjekuje grmljavina preblizu negdje, U ušima ne znam Je li ovo stvarnost kojom hodamo, Ili nas samo zamišljam? Pokušavam ti zirnuti u oči, Ali ti gledaš daleko u horizont, Zamišljam da ga osvajaš, Zamišljam da sam ga pokorila, Dok oboje samo borimo svoje bitke Goloruki negdje na rubu novog svitanja. Bljeska li ti u sljepočnicama? Meni da, Nekad perifernim vidom Umišljam vatromete između nas A stoljetne me kiše ispiru iznutra Kao vodopad kojem nema kraja, Pitam se: Hoće li danas izaći Sunce? Možda, Negdje iza oblaka i otoka, Negdje iza kapaka, U nekoj dalekoj zemlji U kojoj nismo. |
Je li to život Ili smo to mi, Da se sretnemo i ostanemo, Sretnemo i budemo, Sretnemo, pa odemo, pa se vraćamo, Ili sretnemo I nikome ništa. |
toliko se toga u danu desi na raznim stranama svemira rastegnuti kao žvake trajemo, kao da smo priče, nižemo riječi i slike u nedovršenost, tko uopće zna gdje će završiti ono što sada počinje, i gdje je točno kraj prošlosti, sve mi se tako preslaguje kao kaleidoskop, nekad mi se čini: najsretniji su pisci, oni unaprijed znaju kako će stvari završiti, makar tek bili na sredini. |