let u boji naopačke

DOSTA
sad ću tisuće opušaka pohraniti u vječnost,
sahraniti ih u grobnicu skupa s ocem
i snovima moje djece
da će im mater prežvjeti,

sve ću ih nogom nabiti
u raku,
skupa sa nekim dotrajalim snovima
i romantičnim nadama,

sve ću nogom nabiti
u raku
ili u običnu zemlju,
rahlu pod kompostom,

ništa drugo ne mogu,

u ovo vrijeme
vrišati ću
s prozora svi će me ispod čuti,
ove iznad nije ni briga
ali neki će reći
'kako se to nisam mogla obuzdati?'

moja mama, naprimjer, će se to sigurno pitati,
kao i zašto nisam mogla naći bolje vrijeme,
zašto nisam mogla biti primjerenija u svom očajanju?

sve ću ih nogom nabiti
u raku,
skupa s nekim dotrajalim snovima
i romantičnim nadama,

sve ću nogom nabiti

jednom,
čim se oslobodim potrebe
da se svima svidjam.

21.06.2020. nedjelja

- Gukni golube (2) - Misli na drvo - #

<< Arhiva >>