večeras, više nego ikad, osjećam ti se bliska. i ne razumijem kako si mogla šutati, sve prešutati, godinama. pustiti da teče. tako. Jesi li nešto čekala? jesi li se bojala da ne pogriješiš? tako sam i ja, do sada. ja imam tu prednost da poznajem obje strane: i tvoju i moju. i moju i moju. znam da ne mogu pogriješiti, jer znam kako igram sa druge strane. ova igra nije za mene. čudno kako je naprasito i odriješito to shvaćanje, kao da sam se zaustavila u bježanju od onog što oduvijek znam. jeli i tebi bilo tako, nora? |