večeras,
više nego ikad, osjećam ti se bliska.
i ne razumijem
kako si mogla šutati,
sve prešutati,
godinama.
pustiti da teče.
tako.
Jesi li nešto čekala?
jesi li se bojala da ne pogriješiš?
tako sam i ja,
do sada.
ja imam tu prednost
da poznajem obje strane:
i tvoju i moju.
i moju i moju.
znam da ne mogu pogriješiti,
jer znam kako igram sa druge strane.
ova igra nije za mene.
čudno kako je naprasito i odriješito
to shvaćanje,
kao da sam se zaustavila u bježanju
od onog što oduvijek znam.
jeli i tebi bilo tako,
nora?
Post je objavljen 21.12.2015. u 11:40 sati.