99.3
|
daleko si mi, šušte vrijeme i mjesta i misli svakodnevno na liniji između nas, kao da svako posječeno stablo na kojem vise žice i stoje ptice ima svoj glas, i nešto za reći: sve se manje čujemo, sve manje govorimo, sve se manje slušamo. (možda je to normalno) daleko si mi, i kao ratnik slutnje, pomalja se prošlost, jedna, pa druga, pa skoro živa sjećanja, obučena u obećanja da moglo je i drugačije, ali nije: sve se manje pitamo, sve manje odgovaramo, sve manje znamo (možda je to normalno) daleko si mi, kad svakodnevnica opkoli, dugo sam maštala tvoje ruke kao bedeme, a onda naučila ploviti rutinom u kojoj nemaš svoje mjesto, ni vrijeme, samo rascjepkane trenutke: sve se manje počinjemo, sve se manje dovršavamo, da li sve manje jesmo? daleko si mi, i nedostajem vrijeme kad smo dijelili isti komad zemlje, grlili stabla kao drugove i divili se pticama na žicama kako nikad naočigled ne padaju u napast da odlete u daljine. možda samo nismo najbolje gledali, ali svejedno mi nedostaješ, skoro sto kilometara, 99.3 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
PAMETNE: i u letu i u boji i naopačke
sve nijanse koje ne primjetimoipak postoje.
***
ako imaš hrabrosti za pitanje, imaj i za odgovor
***
jedino treba odlučiti: mrziti ili ne mrziti cijeli svijet?
***
ja nisam baš za lažni moral; više sam za nemoral.
***
prelako je ovih dana svemir uzeti zaozbiljno, stvarno.
***
jer kada se i posljednje laži obistine, preostat će nam jedino istina.
***
moja prostranstva su moji zatvori.
***
voljeti... dovoljno ili ne?
dovoljno, kako nije. kad nije.
***
opstati! ah, kako zabavan
zadatak.
***
on je čovjek koji će reći:
'ti si kao ocean'.