let u boji naopačke

zaraznost xx gena

čekam da me prigrliš
kao dijete
koje sam ti nekad bila
i obamirem
u predmijevanju utjehe
sve me prolaze trnci
kao da će da se dogodi
nešto drugo
umjesto
uobičajnog kućnog reda za velike,
uvijek krive,
nikad dorasle očekivanjima majke,
smrznuta
između ravnodušnosti i suza,
čekam da me prigrliš
kao onda kad sam plakala
jer si bila dovoljno kriva
zato što griješiš,

nikad više.

05.11.2014. srijeda

- Gukni golube (1) - Misli na drvo - #

ne znam više što misliš.
ponekad pomislim da želiš da odem,
ali

ovo je moja kuća.

01.11.2014. subota

- Gukni golube (0) - Misli na drvo - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>