čekam da me prigrliš
kao dijete
koje sam ti nekad bila
i obamirem
u predmijevanju utjehe
sve me prolaze trnci
kao da će da se dogodi
nešto drugo
umjesto
uobičajnog kućnog reda za velike,
uvijek krive,
nikad dorasle očekivanjima majke,
smrznuta
između ravnodušnosti i suza,
čekam da me prigrliš
kao onda kad sam plakala
jer si bila dovoljno kriva
zato što griješiš,
nikad više.
Post je objavljen 05.11.2014. u 17:18 sati.