|
kako je poseban trenutak kad se u mi ponovo usele ja i ti na dvije različite deke i roza frotiru šutimo, dječja crtanka na zidu i Bill Cosby, šatro televizor i četka za kosu, i nikad dosta kajanja, kako je poseban trenutak kad se u mi ponovo usele vatrometi sebe, i padamo kao zvijezde padalice u običnom postavu za veče, supernova i dvije glave u eksploziiji povrh srca, poželimo banalne želje da ih što prije možemo zaboraviti, u nedostatku vjere blještimo od iskustva, večer, hoće li postati sasvim obična večer kako vrijeme dalje odmiče posve normalno razdvajanje samo utopisti vjeruju u najbolje, mi ostali čekamo |