kako je poseban trenutak
kad se u mi
ponovo usele
ja i ti
na dvije različite deke
i roza frotiru
šutimo,
dječja crtanka na zidu i Bill Cosby,
šatro televizor i četka za kosu,
i nikad dosta kajanja,
kako je poseban trenutak
kad se u mi
ponovo usele
vatrometi sebe,
i padamo
kao zvijezde padalice
u običnom postavu za veče,
supernova
i dvije glave
u eksploziiji povrh srca,
poželimo banalne želje
da ih što prije možemo zaboraviti,
u nedostatku vjere
blještimo od iskustva,
večer,
hoće li postati sasvim obična večer
kako vrijeme dalje odmiče
posve normalno razdvajanje
samo utopisti vjeruju u najbolje,
mi ostali čekamo
Post je objavljen 28.05.2011. u 08:16 sati.