let u boji naopačke

da sam val.



kako mudro
znamo šutati
kada treba izreći
istinu
i kao posve normalno
proći pokraj nje,
i to znamo,
kao da se ne poznajemo,
riječi i mi,
samo nepovratni
ostajemo u prostoru:
ljudi
jesmo.

28.01.2010. četvrtak

- Gukni golube (6) - Misli na drvo - #


hoćeš da si nacrtamo oblak na vjetru
i pretvaramo da je leteći ćilim?
da nas upotpuni vrtlog
tamo se ćutimo
potpuno mrtvi.
zar si mislio da ću zaboraviti?
ja sam mislila da ti možeš zaboraviti.

ti si me naučio iznositi cipele iz sobe
i tako ostao sveprisutan,
mala životna čudnota
materije
u antimateriji.

08.01.2010. petak

- Gukni golube (3) - Misli na drvo - #
mir

sjedit ćemo u mom krevetu i piti pivo,
ti ćeš mi pričati o revoluciji, a ja ću željeti
da više znam o trockom i da mogu raditi paralele.
ali dođe vrijeme kad nas ispuni stvarnost
i ponestane vremena za nekoliko svijetova odjednom,
to vrijeme, ma koliko prirodno došlo,
uvijek ima osjećaj gubitka,
kao da nešto nedostaje. krv ili prašina,
pitam se? dok znam da ću te tako voljeti zauvijek
i to mi donosi mir.

02.01.2010. subota

- Gukni golube (2) - Misli na drvo - #
0101, blue moon i rakovi


zvučiš mi sve bliže i bliže, ponovo se uvlačiš u mene
kroz prsa mi se razlijevaš kožom
i postaje sveprisutan taj osjećaj cjelosti,
potpune cielosti? pomalo zastrašujuća punina
koja te čini osjetljivim na gubitak zero pointa,
ljubav prevesti u osnovnu kemijsku matematiku,
da pojednostaviš kompleksnost
dovoljno je samo reducirati od božanskih kvaliteta,
ali bez ekstrema gubi se sjaj
i sve postaje dosadno, kako bez vrhunaca
promatrati provaliju u strahopoštovanju?

01.01.2010. petak

- Gukni golube (2) - Misli na drvo - #