|
zvučiš mi sve bliže i bliže, ponovo se uvlačiš u mene kroz prsa mi se razlijevaš kožom i postaje sveprisutan taj osjećaj cjelosti, potpune cielosti? pomalo zastrašujuća punina koja te čini osjetljivim na gubitak zero pointa, ljubav prevesti u osnovnu kemijsku matematiku, da pojednostaviš kompleksnost dovoljno je samo reducirati od božanskih kvaliteta, ali bez ekstrema gubi se sjaj i sve postaje dosadno, kako bez vrhunaca promatrati provaliju u strahopoštovanju? |