|
u kupaonici šalicu perem sapunom. sve manje razumijem te nijanse dnevnog konzumerizma: deterđtente i ostala Sredstva. jer, posuda za piće nužno mi je hitna: na proizvod me tjera žurba! jer ja moram utaškati stvarnost dok me podsjeća koliko sam stvarno stvarna. jer ja se moram uljuljkati u neki san bez crvenih računa, trulih vladanja i bezgranične ljubavi ograničene granicama. i tako, kao da je posve banalan, u svetištu moje intime multifunkcionalni aspekt svemira sazriva kao gljivica. hah, kako i ono najdublje spoznajemo bosi na keramičkim pločicama, pazeći da ne skliznemo niz mahovinu mentalnog nehigijenizma! moja ženo, pomiri se: makadam je naša cesta. i ako te tko pita, sjever je tamo gdje je mahovina. |