|
onda kada se sve počelo događati nestali su datumi i sati, samo otkucaji srca ostali su na mjestu koje nismo znali kako nazvati... zašto nam je ime bilo toliko važno, to je bilo nemoguće spoznati u svijetu vila i vilenjaka i drveća koje gleda a ne govori. u prirodi znala sam unaprijed sve što će se desiti pored očekivnja kojim se nisam znala u lice nasmijati, a trebala sam... ja... ili barem izdanak trave u pijesku, jer važno se nasmijati. sada sve traje i mi ponovo učimo iste lekcije: biti mekani, biti podatni, biti cijeli u vlastitom davanju, svemir je takav - on ne odustaje dok se ne ostvari, samo je nama to preostalo naučiti. manim se večeras patetike, samo onako prostodušno volim te. |