let u boji naopačke

posve objektivan pogled na stvarnost

onda kada se sve počelo događati
nestali su datumi i sati,
samo otkucaji srca ostali su na mjestu
koje nismo znali kako nazvati...
zašto nam je ime bilo toliko važno,
to je bilo nemoguće spoznati
u svijetu vila i vilenjaka i drveća koje gleda
a ne govori.
u prirodi
znala sam unaprijed sve što će se desiti
pored očekivnja kojim se nisam znala
u lice nasmijati,
a trebala sam... ja... ili barem izdanak trave u pijesku,
jer važno se nasmijati.
sada sve traje i mi ponovo učimo iste lekcije:
biti mekani, biti podatni, biti cijeli u vlastitom davanju,
svemir je takav - on ne odustaje dok se ne ostvari,
samo je nama to preostalo naučiti.
manim se večeras patetike, samo onako prostodušno
volim te.


18.08.2009. utorak

- Gukni golube (6) - Misli na drvo - #

<< Arhiva >>