|
i tako sam zaboravila da me možda voliš. i tako je padao sjeverni pol po mojoj šoferšajbi. i tako sam dala previše prijateljstva i sad se osjećam prazna. oblaci su se nabrali večeras, iako su suknje izašle iz mode. nebo ne pamti trendove, ono se ponavlja bez straha i srama. kiša se prosipa kao da je prvi put i sve što u zjenama možeš pronaći je divljenje upornosti. kada od svemira tražiš, on koketira i pravi da se premišlja. ne mo'š sa svemirom doći u nejasnom do jasnoga. sa stopalima u blatu nema ukorijenjenih života, samo je mekša svakodnevnica. bolja prema porama. upij me, ovako plitku: samo poslušaj: šuti august nakon četri mjeseca, i svakom plimom među mijenama kopno uroni u malo više mora i kristali soli na kamenju malo više skupe jagodice okusa, svakom plimom ocean nam se približi i onda nestajemo, kad nas opere pun mjesec više nas nema, nema. jednostavno živi s tim. |