|
između narančaste i sive jedan je korak: ne reci mi drugačije, jer noćas sam na ulicama, sva ispod mjeseca, tananog i svinutog kao obećanje lova malih ljudi što pecaju sa rubova. oh, tko sam? ali ti ne znaš jezik kojim bih se prepoznala u kovrđama tvog neartikuliranog voljenja: u danima je sve manje milosti a propos toga; i dok obožavam zavodljivost francuskog na usnama, mrzim istinu što ju ne mogu ušutkati u svjesnosnim membranama. i onda mislim: da! to je stvarnost među nama: kada pružiš mi srcem zagrljaj, to je stvarnost među nama koja žulja: ekvator među polovima - naši dlanovi se znoje, daleki, staklo pod neizgovorenim dodirima. hajde, osjetimo se tajnama i pretpostavimo da sve će biti okej, kako treba: bez razloga. između narančaste i sive jedan je korak: gazim: bez razloga? ili da me ne obustavi požar? |