između narančaste i sive jedan je korak:
ne reci mi drugačije, jer noćas sam na ulicama,
sva ispod mjeseca,
tananog i svinutog kao obećanje lova
malih ljudi što pecaju sa rubova.
oh, tko sam?
ali ti ne znaš jezik kojim bih se prepoznala
u kovrđama tvog neartikuliranog voljenja:
u danima je
sve manje milosti a propos toga;
i dok obožavam zavodljivost francuskog na usnama,
mrzim istinu
što ju ne mogu ušutkati u svjesnosnim membranama.
i onda mislim:
da!
to je stvarnost među nama:
kada pružiš mi srcem zagrljaj,
to je stvarnost među nama
koja žulja: ekvator među polovima -
naši dlanovi se znoje, daleki,
staklo pod neizgovorenim dodirima.
hajde,
osjetimo se tajnama
i pretpostavimo da sve će biti okej,
kako treba: bez razloga.
između narančaste i sive jedan je korak:
gazim:
bez razloga?
ili da me ne obustavi požar?
Post je objavljen 27.05.2009. u 00:34 sati.