|
i kada svi progovore u trenutku poželjet ćeš da šute kao moment kasnije taman kad se navikneš na kakofonije nastupit će tišina ili gluhoća, ista razlika kad je sve toliko glasno da se ništa ne čuje u tišini koja vrišti ne zaboravi disati glasnicama usred progutanih riječi sjeti se samo ispljunuti smijeh urlikom ili šaptajima artikulirati se s one strane usana nad kojom kriče galebovi i odjekuje kerozin među zvučnim zavjesama transoničan je život, čovječe: ne zajebavaj se, sve ti to prođe kao priča (i pojmljivo, i nepojmljivo, sve. guštaj.) |