i kada svi progovore
u trenutku
poželjet ćeš da šute
kao moment kasnije
taman kad se navikneš
na kakofonije
nastupit će tišina
ili gluhoća,
ista razlika
kad je sve toliko glasno
da se ništa ne čuje
u tišini koja vrišti
ne zaboravi disati
glasnicama
usred progutanih riječi
sjeti se samo ispljunuti smijeh
urlikom ili šaptajima
artikulirati se
s one strane usana
nad kojom kriče galebovi
i odjekuje kerozin
među zvučnim zavjesama
transoničan je život,
čovječe:
ne zajebavaj se,
sve ti to prođe
kao priča
(i pojmljivo, i nepojmljivo, sve.
guštaj.)
Post je objavljen 11.05.2009. u 01:26 sati.