|
jedne noci sve je bilo drugacije usprkos utabanim nacinima i uzorcima sve je bilo drugacije i otada nista nije isto, sve je novo, sve je novo jebote |
|
covjek koji ce me prepoznati po smijehu znati ce da mu drugacije ne mogu pripadati nego mirno, i u cjelosti, i mraku, na celu zalazak sunca pretvara se u jutro ocima od boja suspregnutim u kutevima usana razbijaju se osmijesi, i pretapamo se tijelima, iz sebe jedno u drugo priadamo si u cijelosti, bez pomaka |
|
na ovoj zemlji sam kad nigdje drugo na svijetu ne bih radije htjela biti, pronalazim niti kaosa na dlanovima i krijem se u valama napuklog pijeska medju palmama sanjam kako cu uhvatiti patuljke koji su otkrili tajnu ostanka i osjetiti pokret kojim otpocinje pokret tkaninom od zelene i savrsenstva zvuka prekrivam tijelo da sacuvam mir dok ucim gledati prosjake u oci kad im nijecem sitnis, nestajem iz svoje sredne u tonuce sunce zajedno sa ostalima cinim mu srz narancastom kao narance na hladnom zimskom vjetru sa sjevera negdje daleko. |