|
covjek koji ce me prepoznati po smijehu znati ce da mu drugacije ne mogu pripadati nego mirno, i u cjelosti, i mraku, na celu zalazak sunca pretvara se u jutro ocima od boja suspregnutim u kutevima usana razbijaju se osmijesi, i pretapamo se tijelima, iz sebe jedno u drugo priadamo si u cijelosti, bez pomaka |