|
davno me pojela barcelona. sada me izjeda istok, u svakoj liniji dlana koja govori o mojim bolestima jedna je stopa dalje do vladivostoka. do ruba ostavljam korake za neki od iducih puta. um je cudna biljka. sada ga imas, sada ga ne trebas. uvijek malo za poslije, svaka analiza ima eksponenciju kojom nikad ne zavrsava. (bez obzira koliko daleko, dovoljno daleko ne moze se biti. utjeha ili spas? tko zna sto je osuda?) o srcu nikad nisam tako razmisljala. da li ga imam, da li ga trebam. srce nikad nisam stedjela, i svaka mu je analiza imala preodredjen kraj. beskonacna nula bez predznaka oduvijek je mirisala pozitivno, kao vjerovanje ili nada. |
|
DAN: NO BRAINER WANDERING AROUND a.k.a. 22.10.07. 22:45 pozdravljam vas s pivom s petokrakom i s politicki neopredjeljenom marokanskom kakicom. cini mi se da je pozdrav iskren i da se pomalo smijesim. danas sam inace bila smijesna sama sebi. zabavila sam se najbolje. ophodala mali maraton. kupila tekicu sa la perdrerom. meditirala u pothodniku metroa. pila pivo i gledala fotografije. razmisljala da slikam serije "barcelona: zene" i "barcelona: muskarci". onda sam se usrala od mogucnosti neke nesuvisle tuzbe, a spanjolski mi je i onako samo u granicama limitiranih dobrih manira. osmijeh i gratias, koje nikad ne izgovorim prikladno za dani trenutak, sa potmulim t ili zvucnim c. ali mislim da se osmijeh cini iskren. jer je. cijeli dan smijesim se. idem okolo i smijesim se. pozdravljam vas s osmijehom. NOC: MEDU VLASTITIM RETCIMA a.k.a. 21.10.07 00:50) iz mene prstima prodire dvosmislenost; iz onog dijela sebe u koji se ne usudujem viriti cujem glasove kako vriste o zidove pokusavajuci u mraku napipati vrata. i postaje sve teze nadati se nekim varkama. DAN: OBALE KAO I SVAKA DRUGA a.k.a. 20.10.07 00:45 iznenadenja se ponekad kriju kao najobicniji prag medu sjenama kuteva neke zgrade, u posve ocitom koje ne primjecujemo pred suncem. precesto medu sjenama zaboravljamo potraziti sjaj ispod prasine. a kasnije je prekasno. proso voz. isle smo automobilom. NOC: DAN U BALUNU VLASTITE GLAVE a.k.a. 18.10.07 00:47 ostati sa snovima u sauni vlastitog raspadanja nije stvar izbora. stvar je moranja. kozimicka nuznost ili bioloska isprogramiranost. kako god, nije stvar izbora. NOC: KAKO RECE MANTASMIC a.k.a. 17.10.07. 00:56 'your being is never reflected in the eyes of others.' mantra. DAN: VJETROVITO LISCE U MAGLI NAKON KISE a.k.a. 17.10.07. danas ne moram biti najljepsa, najbolja, ljepsa, bolja, drugacija. danas sam ja. idem u muzej. DAN: TRAZENJE BEZ CILJA a.k.a. 15.10.07. sometimes the mind dissapears numb in the body and thoughts are nothing but steps, only shallow eyes, hungry of streets and pavement. |
ako zaboravimo daljinu i vrijeme izmedju nas kad zatvorimo oci mozemo se dodirnuti snovima i treperenjem satelita, ...na vrhovima prstiju masta... ...i pahulje zapada i zrake istoka... (zaboraviti da je na dlanovima praznina) ... i tek kada nadidjemo sami sebe mozda ce nam tek toliko biti dovoljno, ... bon voyage |