|
pokušati dekonstruirati osjećaj praznine iznimno je komplicirana stvar, kao što je i odrediti početak i kraj nečega; sa životom kao sa cjelinom je lakše, kažu ti da si se rodio i umro kao što su i njima rekli, i ti povjeruješ, bezupitno : između smo jednostavno zaboravili na vjerovanje ičega, ičemu ili u išta : svi tražimo isto u različitome; uz vjetar, niz vjetar, sudaramo se nekom kaotičnom logikom i svaki put eksplodiramo u bezbrojno mnogo komadića sebe, kojim se dalje lomimo eksponencijalno u beskraj, sami odredivši dogmu da je materija neuništiva ne znamo što bi drugo osim uvijek ponovo pokušati secirati to ništavilo u nama: tražeći mu kraj, produljujemo ga, i iluzije padaju u vodu sve do posljednje, često ovako, petkom kasno uvečer ili subotom u rano jutro, zavisi sa čije točke gledišta |